palpal

Sjenke iz drugog plana

Luka Petrović i odlazeći vladika Grigorije juče su bili u prvom planu, ali likovi iz drugog plana i pozadine su ipak nekako bili intrigrantniji i zanimljiviji. U prvom planu iza Grigorija i Luke bio je uvaženi narodni poslanik Pologoš, a iza njega pobratimi iz vladajuće koalicije – Kovač, Šarenac, Butulija i Tarana, bivše Slavkove uzdanice. Narodna poslovica kaže „Dobro Bože što ih stvori, ali gdje ih ovako sastavi„! Ne znam da li ih je neko pravilno rasporedio, ili su skupa sjeli sasvim slučajno, ali svakako da čine skladan mozaik. Prava je šteta što nisu bili svi na okupu, i što je izostao šesti portparol Elektroprivrede.

Nešto iza, takođe u drugom planu ali sa njihove omiljene lijeve strane, bili su preobraženi gradski komunisti, koji su za slavu grada skinuli Tita i pošli u Crkvu, al već jutro nakon Preobraženja Tito  i petokraka su ponovo bili na svom mjestu. Odlazeći vladika Grigorije nikako da prizna poraz i pomiri se sa Odlukom patrijarha i Sabora, pa je ponovo sa suzama u očima govorio kako je on tobože dobrovoljac, koji ostavlja vlast i čast, i da ne odlazi jer su vladike prihvatile moj apel da ga napokon premjeste jer se nije mogla više trpiti „njegova vlast i čast“. Za njega je posebno poražavajuća činjenica da ga neće rukopoložiti patrijarh, kao sve ostale vladike pa i našeg novog vladiku Dimitrija, već vladika šabački Lavrentije, što je jasna poruka koja mnogo govori o njegovom položaju i ugledu u našoj Crkvi.

Riječi odlazećeg predsjednika Dodika da je „vladika Grigorije bio koegzistencijalni i konstruktivni element u političkom smislu same Hercegovine, ličnost koja je obilježila vrijeme i ne samo rukovođenje i upravljanje crkvom, već upravljanje čitavim životom, privrednim i drugim“  samo jasno potvrđuju ono što sam godinama uporno tvrdio, da je Grigorije davno izašao izvan svojih okvira, otvoreno se bavio politikom i podržavao nakaradni režim dobijajući velike sinekure. Dodik je sada tužan jer je izgubio stratešku uzdanicu i glavnog promotora u Hercegovini, i to pred kampanju koja za njega znači biti ili ne biti. Iako to skoro niko neće da javno prizna, samo u ovoj godini sam učinio mnoge velike stvari za Hercegovinu, od obaranja reketa i poništenja prodaje trebinjske Pošte, do premještaja Grigorija na Saboru, što je moja najveća pobjeda jer su se tako stvorili preduslovi za duhovni i moralni preporod Hercegovine. Grigoriju, koga ne smatram neprijateljem iako on mene uporno tako naziva, pa i sinoć što nije dolično jednom vladiki naše Crkve, još jednom želim sve najbolje u Njemačkoj, a vrijeme će pokazati šta je iza sebe ostavio, i da li je minus u kasi 12 miliona, kako to javno tvrde neki zvaničnici iz Srbije. Narod bi rekao „putuj igumane, ne žali manastira“!

 

Nebojša Vukanović