Širenje straha, amnestija Blajburga i poniženje Jasenovca

Dodiku je izgleda malo što je osramotio i ponizio sve srpske žrtve ustaškog genocida, predajući Jasenovačku građu Hrvatskoj, već ide toliko daleko da pokušava amnestirati ustaše i porediti žrtve ustaškog terora sa njihoviom dželatima. Dodikova izjava da razumije Čovića što odlazi u Blajburg na pomen ustašama, jer i on ide u Jasenovac i druga stratišta, ne samo da amnestira ustaše i relativizuje njihove užasne zločine i genocid u kome je stradalo milion Srba, već na najbrutalniji način vrijeđa sve srpske žrtve, jer je nedopustivo u bilo kom kontekstu porediti Jasenovac i Blajburg.

Dodik na sve načine pokušava da opravda Blajburšku koaliciju, blisku saradnju sa Čovićem i HDZ-om, ali umjesto da osudi veličanje i pomen ustašama, koji su odgovorni za najveći genocid koji je počinjen nad našim narodom u bliskoj prošlosti, Dodik ponizno pokušava pronaći riječi opravdanja kako mu se strateški partner Čović ne bi naljutio!?  Izjaviti kako je „u redu praksa“ odlaska u Blajburg, veličanje ustaša i fašista, u najmanju ruku je skandalozna i zabrinjavajuća.            

Strah je jaka emocija koja snažno utiče na ponašanje ljudi i donošenje odluka, a širenje straha jedan je od najčešćih metoda kojom se služi režim u Republici Srpskoj kako bi skrenuo pažnju građana i javnosti sa ključnih problema. Kao što sam predvidio prije desetak dana, režim je upregao sve svoje medije kako bi spinovao javnost, zatalasao priču o migrantskoj krizi i opasnostima od doseljavanja velikog broja migranata u BiH, sa ciljem da se skrene pažnja javnosti sa masovnih protesta građana zbog ubistva Davida Dragičevića i novog talasa poskupljenja.

Upravo sa ciljem zastrašivanja građana od doseljavanja nekoliko desetina hiljada migranata, uglavnom porijeklom iz muslimanskih zemalja, Dodik je sinoć u „Ukršetnici“ na RTRS-u tvrdio da neće dozvoliti naseljavanje migranata u Republiku Srpsku i promjenu demografske slike u BiH. Nažalost demografska slika je već promijenjena, ali ne zbog migranata, već masovnog iseljavanja stanovništva iz Republike Srpske zbog teške ekonomske situacije, pljačke zarobljene države, lošeg životnog standarda, pritisaka, nesigurnosti, straha.. Nažalost sumorni podaci pokazuju da u Republici Srpskoj trenutno ne živi ni milion Srba, skoro trećina manje nego nakon završetka Otadžbinskog rata, a najveći talas iseljavanja mladih i čitavih porodica dogodio se poslednjih godina.

Neki rubni krajevi Srpske, poput Ljubinja, Uloga, Kalinovika ili Trnova, su gotovo opustjeli jer ih je država – zla maćeha, potpuno zaboravila i opljačkala, uništila industriju i rasprodala prirodna bogatstva, a stanovništvo primorano da bježi trbuhom za kruhom jer im je neodgovorna vlast ubila svaku nadu da će biti bolje.

Svima je poznato da migranti bježe na zapad, i da niko od njih nema nikakvu ambiciju da iz Pakistana ili Sirije bježi u najsiromašniju državu Evrope, koju su čak prestigli Albanija i Kosovo, i iz koje je procentualno pobjeglo više građana nego iz Iraka, Pakistana i Avganistana.

Prije 25 godina milioni ljudi sa ovih prostora su pred ratom takođe bježali na zapad, i trebalo bi da pokažemo bar malo razumjevanja prema nevoljnicima koji sa bebama i malom djecom prelaze hiljade kilometara bježeći od bijede, rata i siromaštva. I oni su, kao nedavno i mi, žrtve globalnih razmirica i sukoba. Migrantska kriza traje godinama, milioni ljudi su zbrinuti na velikom području od Turske do Njemačke i Švedske, a skoro niko se nije zadržao u BiH. Zbog toga je jasno da je strah od masovnog naseljavanja migranata i promjene demografske strukture u BiH poprilično neosnovan, i da je Dodikov glavni cilj da širenjem straha skrene pažnju sa gorućih problema u društvu kako ljudi ne bi pričali o ubistvima, pucnjavama, gorivu i talasu poskupljenja.        

O lažnom rusofilu koji puzi pred MMF-om proseći pare od Amerikanaca, i ispunjavajući sve njihove uslove, od izmjene zakona do akciza, suvišno je govoriti. Na kraju moram priznati da sam se napokon složio sa Dodikom u nečemu, a to je u činjenici da su predstojeći izbori od istorijskog značaja za opstanak Republike Srpske i srpskog naroda.

Dodik najavljuje da bi Srpska mogla nestati za neloliko godina, a upravo je režim najveća opasnost koja bezobzirnom krađom uništava same temelje Republike Srpske. Ukoliko, ne daj Bože, Dodik i njegov lažni Patriotski blok izdajnika, lopova i dezertera nastavi da sistematski razara i pljačka Republiku Srpsku, kao što je to radi već 12 godina, bojim se da iscrpljena, opljačkana i zarobljena Srpska ne i preživjela još jedan mandat unutrašnjih okupatora. Dovoljno je samo sabrati strahovite minuse i dugovanja javnog sektora, od Elektroproivrede i HET-a do Fonda PIO i zdravstva, i shvatiti koliko je situacija ozbiljna i kakve su katastrofalne posledice 12 godina vladavine bahatih i neodgovornih.

 

Nebojša Vukanović