palpal

SIPA u raljama politike i kriminala – zloupotrebe Đura Kneževića

 

 

Javnost se često pita zašto se Džakulin kriminal vidi samo u medijima, i kako to nijedna institucija, od SIPE, OBE, entitetskih policija do Tužilaštva BiH, ne vidi šta se događa i kakve se zloupotrebe rade u Upravi za indirektno BiH, ali i ostalim institucijama napaćene zemlje. Kako se sve pustoši i pljačka, urušava i nestaje, a hiljade preplaćenih službenika ništa ne primijeti i ništa ne preduzima kako bi se procesuirali i sankcionisali odgovorni, u skladu sa zakonom, društvo zaštitilo od potpune propasti?

Odgovor je u prokletoj politici i partijama koje su svojim kadrovima zarobile institucije, da one ne rade u interesu naroda, države i društva već u korist pojedinaca. Primjera dobro plaćenih službenika koji su izdali profesiju je puno, a jedna od njih je Đuro Knežević, iz Jenjića u opštini Orašje, zamjenik je direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) od 2014. godine. Podrazumjeva se da je Đuro kadar Čovićevog HDZ-a, i da mu je jedan od zadataka da tajno obavještava šta se događa i štiti Čovića i Dodika od istraga za zloupotrebe.

Prvi mandat mu je prošao ne toliko opaženo, ali kada je Perici Staniću istekao mandat, a kako nije bilo političkog kompromisa za imenovanje njegovog nasljednika, Knežević u svojstvu zamjenika preuzima rukovođenje Agencijom. Takva situacija je trajala do sredine 2020. godine, kada je na poziciju direktora SIPE postavljen Darko Ćulum.

U međuvremenu, Knežević se uspio nametnuti kao onaj koji vuče konce, koji određuje koje će se istrage i protiv koga voditi, a koje skupljati prašinu po ladicama. U tu svrhu, on je uložio maksimalne napore da uspostavi sistem koji će mu garantovati apsolutnu kontrolu nad svim istražnim aktivnostima i koji će u što većoj mjeri vezati ruke istražiocima i inspektorima.

Ne bih sada želio dodatno da pišem o njegovim aferama, koje su već uveliko poznate javnosti, ali moram napomenuti da je u pitanju još jedan beskrupulozan kadar Čovićevog HDZ-a, sa spornom diplomom, koji je, po mojim saznanjima procesuiran više puta u Hrvatskoj, i to zbog vožnje ukradenog vozila, posjedovanja i nošenja ilegalnog oružja, kao i zbog saobraćajne nesreće koju je skrivio u alkoholisanom stanju, te pobjegao s lica mjesta.

 

Zbog navedenih razloga, iako posjeduje dvojno državljanstvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nikada nije dostavio izvod iz hrvatske kaznene evidencije. U posjedu sam i dokumenata koji ga inkriminišu za šverc visokoakciznom robom tokom rata, kada je radio kao policajac na graničnom prelazu Orašje-Županja, a šverc je organizovao zajedno sa Perom Vincetićem zvanim Konj, koji je optužen za ratne zločine nad srpskim stanovništvom. Krajem prošle godine, protiv Kneževića su podnesene i čak 4 krivične prijave od strane zaposlenika Agencije za istrage i zaštitu, i to zbog više krivičnih djela zloupotrebe položaja i ovlaštenja, nezakonitog zapošljavanja i drugih protivpravnih radnji. Ipak, Knežević nema potrebu da se oko istih puno brine i dekora, dok Tužilaštvom BiH rukovodi Gordana Tadić.

 

Upravo suprotno, Knežević je u periodu dok je rukovodio Agencijom donio Instrukciju o obavještajnom i istražnom radu, čiji je autor njemu odani Damir Vranešić, šef Finansijsko – obavještajnog odjeljenja SIPA. Odredbe ove Instrukcije nisu u skladu sa zakonom i potpuno vežu ruke operativnim izvršiocima, dok imaju za cilj da uspostave sistem koji funkcioniše potpuno na koruptivnim osnovama i trgovini uticajem, i sa vrhovnim ciljem opstruisanja istraga i zaštite njegovih političkih mentora.

Kako bi osigurao svoju nedodirljivost, Knežević je masovno zapošljavao djecu, supružnike, rođake i prijatelje visokopozicioniranih zvaničnika u institucijama BiH, nosilaca pravosudnih funkcija, političara, ali i pripadnika kriminalnih krugova, koje je redom lično stavio u funkciju zaštite i ostvarivanja svojih nezakonitih ciljeva. Po istom principu svoj položaj i uticaj su osiguravali i drugi HDZ-ovi funkcioneri, poput Mire Džakule iz Uprave za indirektno oporezivanje, Mate Žarića iz Elektroprenosa, Zorana Galića iz Granične policije BiH, Davorina Primorca iz BHANSA-e, i ostali.

Po informacijama koje sam dobio, kada je jednom prilikom servisiran Kneževićev računar u kancelariji, uočene su slike svih izvještaja koji su rađeni protiv lica hrvatske nacionalnosti, ali i drugih moćnika, koje on slika i poslije distribuira onima koje smatra da treba upozoriti. Đuro Knežević je, uz podršku Dragana Golijanina i Vahidina Šahinpašića Šaje, zaustavio veoma obiman izvještaj koji je oslikao do detalja modalitete kriminalnog i koruptivnog djelovanja u Upravi za indirektno oporezivanje BiH. Inspektori i istražioci koji su pripremali izvještaj mahom su pretrpjeli odmazdu, te su bili izloženi tendencioznim i montiranim disciplinskim postupcima, degradacijama i premještajima.

Potom je na inicijativu Kneževića formiran poseban tim kodnog naziva „VRBAS“ koji je trebalo da se bavi samo kriminalom u Upravi za indirektno oporezivanje, a koji od te 2018. nije uradio apsolutno ništa, i pored ogromnog broja afera koje su potresale UIO BiH, uglavnom samo u medijima. Sve istrage, prikupljeni podaci i sačinjeni izvještaji bili su blokirani i nisu izašli iz Agencije, kako tada, tako i danas.

Na čelu tima VRBAS se nalazi izvjesna Azra Šećerbajtarević, čiji je muž takođe zaposlen u Agenciji i koja je veoma poslušna i kooperativna jer pokušava ishodovati činovanje za muža. Iz ove perspektive jasno je da je “tim VRBAS” formiran isključivo sa svrhom da ne uradi ništa i da izvrši opstrukciju istraga.

Moji izvori iz ove Agencije tvrde da je ovo jedino slučaj sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH, dok se u drugim predmetima istražne aktivnosti uglavnom odvijaju nesmetano. Ovdje je posebno važno istaći da su sve posebne istražne radnje koje su sprovođene u vezi sa Upravom za indirektno oporezivanje „provaljene“, zbog čega su izostali rezultati, a pri čemu se niko nije ozbiljno pozabavio pronalaženjem uzroka i lica odgovornih za to.

Jedan od primjera je i nedavno objavljen prilog Centra za istraživačko novinarstvo pod nazivom „Šefica i njeni crnokošuljaši“, u kojem je do detalja ogoljen kriminal i način brutalnog reketiranja koji sprovode službenici Grupe za suzbijanje krijumčarenja Regionalnog centra Banja Luka, na čelu sa, Džakuli veoma bliskom, Jelenom Majstorović. Uprkos činjenici da su žrtve reketiranja i iznuda javno progovorile pred kamerama o svojim iskustvima sa pripadnicima tzv. „crnokošuljaša“, te da saznanja i obimna dokumentacija o tim i drugim nezakonitim djelatnostima službenika ove Grupe postoje dugo u Agenciji za istrage i zaštitu, kao i da su od strane operativnih službenika SIPA pretočeni u izvještaje, upravo po nalogu postupajućeg tužioca, epiloga još uvijek nema.

Prema meni dostupnim informacijama, razlog je upravo u Đuri Kneževiću, koji prije upućivanja izvještaja direktoru Agencije, iste upućuje sebi odanim pravnicima i savjetnicima sa nalogom da „se sagledaju“, što je praksa koja nije predviđena zakonom i usmjerena je isključivo na odugovlačenje postupka. Primjedbe iz nezakonitog postupka „sagledavanja“ potom se šalju na potpis direktoru agencije, a onda ponovo vraćaju licima koja rade na predmetima, i tako nebrojeno puta, sve sa ciljem da izvještaji nikada i ne izađu iz Agencije.

Đuro Knežević je veoma blizak sa Gordanom Tadić, ali kontakte uglavnom održava preko Vedrane Mijović, jedne od udarnih pesnica i omiljenih tužiteljica Tadićeve, sa kojom je često u društvu. Takođe, umjesto sa Džakulom, Knežević češće provodi vrijeme sa Zdravkom Cvjetinovićem, drugoosumnjičenim iz afere Pandora, i još uvijek drugim čovjekom UIO koji djeluje iz sjenke, a koji ga često posjećuje na Kneževićevoj vikendici u Jenjiću, lokaciji na kojoj se često organizuju zabave sa pjevaljkama i starlete.

Knežević se sastaje i sa Čovićem, Borjanom Krištom, kao i Matom Jozićem, ministrom pravde Federacije BiH, koji mu je, preko Ivice Jarnjaka, posredovao u brisanju evidencija o prijavama u susjednoj Hrvatskoj.

I iz ovih primjera je evidentno da je hrvatska komponenta, uz podršku srpskih partnera iz blajburške koalicije, uspostavila sistem opstrukcija za koji se sada grčevito drže, jer bi gubitkom opisanih poluga vlasti izgubili kontrolu nad procesuiranjem kriminala i korupcije koji su prodrli i porobili sve sfere ovog društva, i na krilima kojeg opstaju već 25 godina.

 

Nebojša Vukanović