palpal

SIPA „otkočila“ istragu o Džakuli i UIO BiH nakon teksta o Đuru Kneževiću!

Prečesto djeluje da je borba protiv zarobljenih institucija u ovoj napaćenoj Zemlji čuda uzaludna, posebno u ovo zlo doba kada se gasi i sankcioniše svako ko se usudi da iznese kritiku, pa je zato svaka, pa i najmanja pobjeda, izuzetno važna i vrijedna pomena.

Krajem avgusta objavio sam tekst o stanju u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu SIPA, i o tome kako je HDZ-ov kadar Đuro Knežević, zamjenik direktora ove institucije, u istoj uspostavio sistem koji mu omogućava kontrolu nad svim istražnim aktivnostima, kao i uticaj na tokove postupaka koji se vode. Protiv Kneževića su zaposleni u SIPI podnijeli više krivičnih prijava, a i prije stupanja na dužnost bio je osuđivan, što je u ovdašnjem sistemu vrijednosti očigledno dobra preporuka za napredovanje.


Upravo u tekstu koji sam objavio, naveo sam kako je Knežević odugovlačio i uporno opstruisao slanje nekolicine izvještaja Agencije prema Tužilaštvu BiH, a posebno onih koji se odnose na kriminal u Upravi za indirektno oporezivanje. Najsvježiji primjer bio je izvještaj sačinjen po nalogu postupajućeg tužioca, a koji se odnosio na tvrdnje iznesene u prilogu Centra za istraživačko novinarstvo pod nazivom „Šefica i njeni crnokošuljaši“. U ovom prilogu CIN-a je do detalja ogoljen kriminal i način brutalnog reketiranja koji sprovode službenici Grupe za suzbijanje krijumčarenja Regionalnog centra Banja Luka, na čelu sa Džakuli veoma bliskom Jelenom Majstorović, a u istom su same žrtve reketiranja i iznuda javno progovorile pred kamerama o svojim iskustvima sa pripadnicima tzv. crnokošuljaša.

Pored potresnih svjedočenja, od ranije su u SIPI postojala saznanja i obimna dokumentacija o tim i drugim nezakonitim djelatnostima službenika ove Grupe, ali je Knežević uporno blokirao dostavljanje izvještaja, stavljajući na iste primjedbe kako ih je potrebno dodatno “sagledati”. Ipak, moji izvori upućuju da je, neposredno po objavljivanju teksta, direktor Agencije tražio da mu se dostavi sporni izvještaj, na istom prekrižio opasku “sagledati” i naložio njegovo upućivanje u Tužilaštvo, što se i desilo svega tri dana nakon objave mog teksta.

Izvještaj je upućen protiv Jelene Majstorović, te njenih saradnika iz Grupe za suzbijanje krijumčarenja RC BL: Radenka Popovića, Steve Savića i Vladimira Puzića, za krivična đela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 220. Krivičnog zakona BiH. O Džakulinom odnosu prema Majstorovićki, od zapošljavanja bez konkursa, višestrukog pogodovanja njenoj karijeri, nagrađivanju bez osnova, zapošljavanju njene kćerke, do milionske imovine koju je imenovana stekla mediji su već detaljno izvještavali, a tema je čak bila i predmet rasprave pred pojedinim parlamentarnim komisijama, ali je u ovakvom sistemu, prilično očekivano, izostao konkretan epilog.


Da li je javna diskreditacija i raskrinkavanje Đura Kneževića razlog zbog kojeg sada panično pokušava napustiti Agenciju za istrage i zaštitu i obezbijediti sebi drugu sinekuru?

Po mojim saznanjima, Knežević lobira na sve strane kako bi bio imenovan na mjesto zamjenika direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Naime, zamjeniku direktora iz reda hrvatskog naorda, izvjesnom Draganu Slipcu, mandat je istekao 31.08.2021, te bi Knežević rado preuzeo tu poziciju, kakve li ironije!


Da je ovo samo početak i da se u narednom periodu očekuje intenziviranje aktivnosti na istraživanju i dokazivanju kriminala u Upravi za indirektno oporezivanje, dokazuju i informacije da je SIPA prošle sedmice intenzivno radila na provjerama robe i dokumentacije u Carinskoj ispostavi Gradiška, ali i da je u četvrtak, u prostorijama SIPE saslušan Džakulin pomoćnik za Sektor poslovnih usluga, Elvir Muminović.

Koje će još afere ugledati svjetlost dana kad se otvore ladice i arhive Đura Kneževića, i da li u tome leži razlog ludila prepoštenog ali trenutno prenervoznog direktora UIO Mire Džakule, uskoro ćemo saznati.