Senatori i Božidar za svijetlu budućnost

Božidar je vaskrsnuo i ponovo se primakao čelu grada, a Luka je imenovao svoje senatore!? Od juče je formirano novo tijelo – Gradski savjet Trebinja, koje broji 27 članova. Neke od njih poštujem i pitao bi ih za savjet, jer su vrsni stručnjaci u svojim oblastima, ali ogromna većina su potrošeni metuzalemi koji jedva stoje na nogama i partijske udvorice koje će lakše ispustiti dušu nego funkciju.

Kada sam pored Luke i kuma Mika na čelu stola vidio Božidara Vučurevića i Dobroslava Ćuka sve mi je bilo jasno. Retrogradne snage su se povampirile i vaskrsnule, a Trebinje se sa svojim senatorima-metuzalemima, lažnim profesorima i intelektualcima, polako ali sigurno vraća u prošli vijek. Nema više za Luku zime kada je napravio istorijsko pomirenje i okružio Božidarom, Dobrom, Branom Dursunom, Radom Runjom, Đorđijem Đokom Suncokretom i ostalim provjerenim kadrovima, na koje su se oslanjali svi od Vlada Šegrta do današnjeg dana.

Posebno sam srećan i zadovoljan što je na čelo grada, tik do Luke, ponovo zasjeo kozački ataman Božidar Vučurević, samo mi je žao što nije na sjednicu ponio i svojna silna ordenja iz junačkih epskih bojeva. Pretpostavljam da će Božidar, kao iskusni diplomata, voditi Sektor za spoljne poslove lukinog Senata, i biti zadužen sa pregovore i relaksaciju odnosa sa Dubrovnikom. Vijest i slika nasmijanog Božidara i Luke već je izazvala reakcije i postala hit u Dubrovniku, i bojim se da „Gošpari“ još dugo godina neće završiti započete radove na novom graničnom prelazu Brgat!                                                    

Ludostima nigdje kraja, a Luka je okupljanjem senatora-metuzalema još jednom sebi pucao u nogu. Velike greške i tužne stranice iz naše istorije, vremena jednoumlja, diktature i podjela, se uporno ponavljaju, i umjesto da hvatamo korak za savremenim svijetom i otvaramo se prema Evropi, mi se vraćamo u prošlost i navlačimo teške stare okove. Umjesto da pokuša oko sebe okupiti mlade, energične, obrazovane stručnjake željne rada i dokazivanja, koji bi unijeli neophodnu svježinu, nove ideje i način rada u učmalu tromu administraciju, gradonačelnik Trebinja je iz naftalina izvadio potrošene komunjare koje smo davno već bili zaboravili. Ne mogu da vjerujem da je nesretni gradonačelnik izjavio kako će mu senatori pomoći svojim iskustvom da rješava probleme, i da je pozvao i sjeo prvog do sebe atamana Božidara da mu bude desna ruka i oslonac!? O tempora, o mores! Ako neko misli da sa Božidarom i njegovom ekipom možemo napraviti iskorak, onda gradu i društvu još dugo vremena nema spasa i napretka.                                                              

U svemu ipak ima i nešto dobro, jer će nakon ovoga progledati slijepi, i mnogima će napokon biti jasno ko je Luka i gdje nas vode njegove retrogradne snage i širokobriješki đaci! I na kraju ne mogu a da se ne sjetim crvene petokrake koju je Luka simbolično uglačao na obnovljenoj školi u svojoj Zagori, gdje je formiran prvi Okružni komitet Komunističke partije Jugoslavije u Hercegovini i bilo sjedište Južnohercegovačkog partizanskog odreda.   

Neki skojevci su stvarno bili dobri đaci, a Trebinje se polako ali sigurno pretvara u jedan veliki gulag 21-og vijeka. Luka ima svog Beriju i Krcuna, ali i Trockog koga proganja do sudnjeg dana, jer u poslednjem evropskom Gulagu mora vladati jednoumlje i harmonija vlasti i njenih podanika.

 

Nebojša Vukanović