Reketaški namet trebinjskog Lakija Lučana

Laki Lucano.jpg

Reketaški nameti trebinjskog Lakija Lučana

Ludosti. To je riječ kojom bi se najprostije mogao opisati početak mandata i prvi potezi trebinjskog Lakija Lučana nakon preuzimanju funkcije gradonačelnika. Samo Lukino okruženje i najbliži saradnici, ugledni intelektualci sa prestižnih gatačkih i širokobrijeških fakulteta sa bogatim iskustvom koji su stekli meljući nekoliko miliona maraka javnih nabavki iz HET-a, jasan su pokazatelj da Lakija neće imati ko da kanališe i obuzda, ali ludosti i kontradiktorne izjave koje je počinio u prvih mjesec dana prevazilaze očekivanja i najvećih optimista.

Luka je prvo otjerao 50 radnika iz opštine i najavio otpuštanje još najmanje 100 radnika u naredne dvije godine, dok se istovremeno u HET i Elektroprivredu u talasima ubacuje desetine novih partijskih vojnika Da bi u javnosti sačuvao lažni imidž humaniste sa ljudskim licem predupredio proteste i izliv nezadovoljstva, Laki Lučano je poput šefa kartela naredio lokalnim privatnim preduzetnicima da zaposle otpuštene radnike i spriječe ulične proteste. I dok u javnosti govori o realnom sektoru, smanjenju nameta i otvaranju proizvodnih radnih mjesta, Laki čini sve da ugasi postojeću privredu. Nakon prisilnog zapošljavanja viška radnika u opštini, Laki je natjerao lokalne privrednike da zakupe kućice i plate reklame u njegovom „Zimzogradu“ kako bi izveo predstavu u javnosti i starom taktikom „hljeba i igara“ manipulisao građanima uz svesrdnu pomoć lokalnih crvenih portala.

Ipak najava legalizacije reketa i nametanje novog kuluka svim lokalnim preduzećima prevazilazi sva očekivanja ludosti i gluposti šizogenih struktura koje su stavile grad pod svoju kontrolu. Velika količina vlasti i moći, koju je ničim zaslužan nažalost koncentrisao u svojim rukama, pomutila je razum Nejakom Lakiju koji je umislio da je lokalni car Dušan i da može tlačiti podređene i raditi šta hoće. U jednom od napada ludila, Laki je odlučio da otme 0,5% pazara svim privatnim i javnim preduzećima u gradu kako bi osnovao Fond solidarnosti i nastavio dijeliti građanima sendviče, pivo i mezu tokom cijele godine, kao što je to radio tokom čuvene meza-kampanje za lokalne izbore. Da Laki u svom bližem okruženju ima jednog obrazovanog ekonomistu shvatio bi da je ideja suluda i neprovodiva jer nije saglasna sa postojećim zakonima. Ukoliko bi se Lukina suluda ideja nekim slučajem sprovela, grad Trebinje bi samo od kompanije „Swisslion“ godišnje uzeo oko pola miliona maraka, od HET-a 300 000, a od Elektroprivrede oko 4 000 000 maraka. Suludim prijedlogom Luka bi reketirao ne samo sve privatne preduzetnike, već i male prodavnice i ugostiteljski objekti koje dnevno imaju promet od 150 maraka, što bi neminovno dovelo do zamiranja privrednih aktivnosti, gašenja ili preseljenja mnogih kompanija iz Trebinja u druge sredine, a time i zatvaranja velikog broja radnih mjesta. Ukoliko u njegovom okruženju i odborničkom klubu ne bude dovoljno razumnih da ga ubjede da odustane od besmislenog pokušaja reketiranja svih trebinjskih privrednika, sigurno je da će Odluku Skupštine grada osporiti i poništiti Ustavni sud Republike Srpske, ali bi gradu bila pričinjena trajna i nenadoknadiva šteta. Da paraokos bude veći, Luka pokušava osnovati trebinjski Fond solidarnosti u trenutku kada Vlada Republike Srpske po nalogu MMF-a gasi Fond solidarnosti koji je osnovan poslije majskih poplava 2014. godine.

Većina lokalnih privrednika vodila je kampanju za Luku i skupa sa njim u „Afroditi“ proslavljala pobjedu očekujući da će im zauzvrat Laki baciti mrvice sa stola i dodijeliti neki posao šaljući konkurenstki zahtjev HET-a. Sada im se usluga vraća kao bumerang, i čast pojedincima, većinu ne treba puno braniti i žaliti jer oni sami ne žele da posluju u uređenom sistemu već u haosu, i nisu svjesni da će prije ili kasnije svi doći na red i biti žrtve mafijaškog sistema.

Laki sa prezirom gleda čak i na sugrađane koji su mu dali podršku, pa je kopirajući Vučića u intervju na Radio Trebinju uporno ponavljao da smo lijeni inertni i nemamo preduzetnički duh, te prijetio da će umjesto Srba na ove prostore doći Sirijci ako se ne promijenio i ne prilagodimo njegovom nakaradnom sistemu. Nijedna se vlast do sada nije uusjela održati na silu, i sigurno je da će Laki, njegovi drugari i kum svih kumova doživjeti sudbinu drugih diktatora. Tužno je samo što će iza njih ostati prah i pepeo, zaražen, osiromašen i podijeljen narod, mnoge teške posledice koje se neće moći sanirati godinama. Nadati se da se da će u lokalnoj Skupštini ipak biti dovoljno pametnih i razumnih odbornika koji će se oduprijeti suludim planovima Lakija Lučana, i da neće biti prihvaćen njegov prijedlog legalizacije reketiranja svih preduzetnika u gradu.

Nebojša Vukanović