palpal

Referendum za grb sa zelenim ili bijelim kupusom

Referendum za grb sa zelenim ili bijelim kupusom

Ludostima naših političara nema kraja, a podjela među Srbima nikada nije dosta. Hercegovci izgleda da imaju sve što imje potrebno, a za potpunu sreću nedostaju nam još samo zvanična državna obilježja, grb, zastava i himna. Herceg Stjepan Vukčić Kosača sigurno bi bio ponosan da može sada da vidi kako njegovi nasljednici poslije sedam vijekova nastavljaju da koračaju njegovim stopama, jačaju i daju elemente državnosti Herceštvu Svetog Save.
Iako najsiromašnija regija u BiH sa svega oko 60 000 stanovnika, istočna Herecgovina ima takva prirodna bogatstva i istoriju da će heraldičarima biti teško da razrade Slavkov, Veskov i plan ostale družine. Mnogo je ideja i planova, a neke su dali i sami utemeljivači. Što bi jeli semberski glavati kad imamo naš zeleni kupus raštiku, raspravljalo se na poslednjoj sjednici Saveza hercegovačkih opština, pa je logično da domaći kupus raštan sa kršem iz koga je iznikao zauzme centralnu poziciju na grbu Istočne Hercegovine. Na jugu grba trebalo bi se naći grožđe, smokva, ili najbolje smokvin list koji bi naglasio mediteranski karakter buduće prijestonice, na zapadu grom kao simbole električne energije koju u izobilju proizvodimo. Nadam se iskreno da će pored domaćeg pršuta i vina na grbu ostati i bar malo mjesta za autentičnu grudu sira iz mješine. Ovakav grb sa doradama bi nas na pravi način predstavljao u svijetu, ali je pitanje kako napraviti himnu dostojnu naših predaka kada nam ni mila otadžbina Bosna i Herecgovina još nema tekst himne. Kada fudbaleri Leotara il’ gatačke Mladosti ponovo odu da se nadmeću u Evropu ne mogu poduprijeti srce rukom uz svakakvu regionalnu nacionalnu pjesmu, pa bi trebalo upregnuti sve intelektualne kapacitete da se ne osramotimo pred pokoljenima.
Miljan je najbolje opjevao Hercegovinu, pa je suvišno pitati ko će imati čast da uđe i pusti glas u u studiju Radio Trebinja, ali veliko je pitanje može li detronizirani Đoko sa saradnicima napisati remek djelo političarima, hercegovačku himnu, kao krunu svoje karijere. Razmišljao sam da bi možda najbolje bilo početi stihovima „Od Trebinja do Bileće suva ‘ljeba svako ješće, od Bileće do Korita poneko i za paštetu pita… “ a onda od sela do sela nekako stići do Zijemlja, pardon Istočnog Mostara, naše kapije ka zapadu.
Ma koliko poslednja inicijativa šest hercegovačkih načelnika benigno izgledala, bar bi mi Srbi trebali naučili nešto iz prošlosti, i morali biti daleko oprezniji sa ovakvim inicijativama. Mi smo jedini narod koji se u prošlosti turčio, katoličio, crnogorčio i sada evropčio, i koji je od nekada jedne nacije i države uspio da napravi više novih nacija i državica. Vojvođanski i crnogorski autonomaši nekada su bili bezazleni, slabi i nemoćni, ali vidimo u šta može da se pretvodi i mala vatra ako se sa pravog mjesta dobro „potpiri“. Pitamo se da li neko planira da u dogledno vrijeme stavi punkt na novi put preko Čemerna jer nije pod našim grbom i zastavom. Hoće li kasnije Bileća, Gacko i Trebinje da se odcijepe od Berkovića, Ljubinja i Nevesinja jer tamo nema hidro i termo-elektrana, pa zašto bi oni imali koristi od „naše“ struje?

Otuđena i korumpirana vlast u Banjaluci je loša i pogubna, gora od mnogih okupacija, paša i subaša iz prošlosti, ali se protiv nje ne vodi borba grbom, zastavama i himnama već potpunim otklonom, poštenim radom, otporom i argumentovanim kritikama. Tačno je da velika sredstva od prodate struje odlaze iz Hercegovine, ali to ne znači da treba da se povede borba da neko drugi preuzme kontrolu nad silnim novcima, zapošljava svoje kadrove, sekretarice, menadžere, daje poslove svojim preduzećima.
Suviše smo mali i sitni da bi se dalje dijelili, jer ne bi danas bilo sistema HET-a da nije nekada bilo velike i jake države na ovim prostorima. U Ljubinju je prije nekoliko godina propao pokušaj da se pregradi mali potočić jer nova brana ne drži vodu, a ne smijemo ni pomisliti šta bi se desilo kada bi počela gradnja sistema kakvi su sagrađeni prije pola vijeka. Hercegovina godinama nije u stanju da napravi ni ozbiljan projekat jer smo sve pametne i sposobne otjerali sa ovih područja.
Mi ovdje imamo daleko važnijih i pametnijih poslova od pisanja himne, zastave i grba. Trebamo pokazati kolektivnu svijest, skinuti partijske okove, prestati kupovati odbornike i skupštinsku većinu narodnim novcima, prekinuti zapošljavati stranačke poslušnike, kumove i rođake, racionalno trošiti narodni novac i nešto njime raditi i stvarati pa će narod steći povjerenje i takvim ljudima dati kontrolu nad energetskim sektorom i drugim resursima. Naš spas nije u grbu, zastavi, podjelama, prepucavanjima i ostalim ispraznim demagoškim pričama, već u promjeni sistema, kolektivne svijesti, profesionalizaciji i velikoj odgovornosti koju treba pokazati na svakom koraku.

Nebojša Vukanović