Radovi i blokade u špicu sezone

Građevinska sezona u Trebinju, zbog blagih zima bez snijega, može da traje tokom čitave godine, pa je u najmanju ruku čudno i neobično što se na svaku stranu sada izvode građevinski radovi, u špicu ljetnje turističke sezone!? Gotovo na svakom koraku u strogom centru grada mogu se vidjeti bageri, kamioni i teške građevinske mašine, a svakako da buka, prašina i radovi smetaju gostima i turistima. Zbog čega su gradske vlasti odlučile da u julu poruše objekat na centralnom gradskom Trgu slobode i počnu gradnju gradske pijace i kafane? Zar nije bilo pametnije sačekati da prođe slava grada, samo mjesec dana, pa u septembru utjerati bagere u centar grada?

Ako se već znalo da će se graditi kompleks na Glavnoj ulici i bivšoj Travuniji, postavlja se logično pitanje zbog čega Luka i njegovi stručnjaci nisu prilikom rekonstrukcije ostavili priključke za vodu i kanalizaciju, kako se ne bi prekopavala Ulica kralja Petra prvog oslobodioca samo nekoliko godina nakon presvlačenja asfalta!? Da li neko u gradskoj upravi razmišlja kakve će utiske turisti i gosti ponijeti iz Trebinja ako odmor provedu šetajući između bagera, rovokopača i kamiona?

Veoma skup parking, skuplji nego u Lapadu i širem centru Dubrovnika, drastično povećanje cijena smještaja i usluga, ali prije svega loši putevi u Hercegovini i gužve na granici, uzrok su pada i smanjenja broja gostiju i turista u Trebinju odnosu na prošlu godinu. Iako vlasti tvrde drugačije, laiku koji prošeta gradom sve do nazad 10-ak dana bilo je jasno da je Trebinje pusto i da je jun bio kao novembar po broju turista. Dr Miko, Luka i ostali ljudi na čelu gradske uprave u potpunosti su preuzeli moje ideje i projekte iz 2012. i 2016, godine, i to mi je drago, ali ako nastave da povlače sulude poteze uništiće razvoj turizma u samom začetku. Moraju se angažovati profesionalci i strogo slušati pravila struke a ne Partije, inače će Trebinje ostati lijepi grad na sjajnom geografskom položaju u koji će ljudi svrsćati samo u prolazu kako bi se okrijepili na putu do mora.

 

Nebojša Vukanović