Puljićev hod krvavim stopama svog prethodnika, ustaškog biskupa Ivana Šarića

Za razliku od mnogih u Bosni i Hercegovini koji se kao nešto čude odluci katoličkog klera i kardinala  Vinka Puljića da služe misu i odaju počast ustaškim zločincima u centru Sarajeva, uopšte nisam iznenađen ovim sramnim činom jer je to samo nastavak jedne politike i tradicije. Mnogo više od mise u Sarajevu, zabrinut sam buđenjem mračnih aveta prošlosti u regionu, veličanjem fašizma, ustaša i NDH u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

 

Antisrpstvo je postalo ujedinjujući faktor za mnoge u regionu, a očito da čelni ljudi u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori štampanjem skandaloznih markica u granicama zloglasne NDH iz 1941. godine i emitovanjem Tompsona i ustaških pjesama na Dan pobjede 9-og maja na crnogorskom javnom servisu, šalju jasnu poruku i žele da se što više dodvore Zagrebu. Ništa nije slučajno, mada odgovorni pokušavaju da se operu smjenjujući urednike programa na RTCG i direktora Pošta Makedonije, prebacujući tako odgovornost sa sebe na podređene partijske funkcionere.

Ako se u Skoplju veličaju nedjela i zločini Vanče Mihajlova i Vlade Černozemskog, a u Podgorici i na Cetinju Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, onda je to veoma zabrinjavajuće i opasno.

Hrvatska i HDZ pokušavaju pored nuklearnog otpada, u BiH izvesti tenzije, veličanje Pavelića, Luburića i ustaškog pokreta, a nema boljih uvoznika od Crkve u Hrvata, biskupa, karinapa Puljića, Dragana Čovića i frakcije HDZ-a. Katolička crkva u Hrvatskoj tradicionalno je uporište desničara, baza koja otvoreno veliča ustaše, Pavelića i NDH, uz snažnu podršku Rima i Vatikana. Sarajevski biskup Ivan Šarić svečano je dočekao ustaše aprila 1941. godine u Sarajevu, pisao je ode Anti Paveliću, podsticao i opravdavao užasne zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima, posle rata prebaciovao je pacovskim kanalima ustaše do Španije i Latinske Amerike, a kardinal Vinko Puljić samo nastavlja da hodi njegovim krvavim stazama i stopama.

Kardinal Puljić je posle građanskih rata i raspada Jugoslavije iz Madrida, gdje je Šarić predao dušu đavolu 1960. godine, prebacio kosti biskupa Ivana Šarića u Sarajevo na Marindvor, u Crkvu Svetog Josipa, i tako otvoreno pokazao svoj odnos prema ustašama i zločinima. Ako veličate ustaškog biskupa kome su ruke krvave do ramena, koji je organizovao velike zločine u Sarajevu i direktno učestvovao u njima, svečano dočekivao Juru Francetića i sa njim se intenzivno družio, u svojim katoličkim novinama objavio odu Paveliću „Kad sunce sja“ i do zadnjeg dana života bio zakleti ustaša, onda se ne treba čuditi kardinalu Puljiću koji otvoreno pokazuje da je isti ustaša kao Šarić, samo su druga vremena, načini borbe i djelovanja.

Služiti mise ustaškim zločincima, minimizirati njihove zločine, pretvarati zločince u žrtvu, ne može neko ko iskreno vjeruje u Hrista, jer jeste hrišćanski praštati ali nije činiti i opravdavati zločine protiv pripadnika neke druge vjere i naroda.

Katolički kler je i u ovom ratu podržavao klirnika Blaža Kraljevića i njegove HOS-ovce koji su se otvoreno borili za granicu Lijepe naše na Drini uz pozdrav „Za dom spremni“, a nedavno je u Posušju urednik radija MIR iz Međugorja fra Mario Knezović postavio kameni spomenik na kome je iscrtana zloglasna NDH sa granicom na Drini.

Sve dok katolička crkva ne proživi istinsku katarzu, očisti se od proustaških elemenata i krajnjih desničara, zatraži oprost grijehova, prizna svoju srsmnu ulogu i od nje se jasno distancira, teško je očekivati da će prestati provokacije kao ova današnja misa ustašama u Sarajevu. Zanimljivo da su Čović i Puljić dobili prećutnu podršku od svojih partnera, Dodika, pa čak i Bakira, koji su pustili svoje podređene čauše da umjesto njih izlaze u javnost, mnogo govori o svemu, jer ne samo da ne žele da se otvoreno zamjeraju koalicionom partneru, već očito u svemu ne vide ništa strašno. Glasanje SNSD i HDZ-a, koji su složno branili misu u Parlamentu BiH, govori o čvrstim odnosima u Blajburškoj koaliciji.

 

Trebamo se okrenuti budućnosti, izvući pouke i prošlosti, živjeti civilizovano uvažavajući različitosti i jedni druge, prestajući da stalno budimo avete prošlosti i veličamo najgore zločince iz svog naroda, umjesto onih najboljih, mudrih, tolerantnih, hrabrih i čestitih.

 

Nebojša Vukanović