Prvi dan i prva klopka za patrijarha

Već prvog dana novi patrijarh srpski Porfirije se našao u prvim iskušenjima i neugodnoj situaciji, već na ustoličenju se stiče utisak da u prvom planu nije bio on već političari. Cijeli dan mediji izvještavaju o tome kako su su čelni ljudi Srbije i Republike Srpske susreli i razgovarali sa novim patrijarhom, bili na svečanostima i ustoličenju. Imajući u vidu sve ono što se dešavalo uoči Sabora i pritisak javnosti, smatram da bi za novog patrijarha srpskog Porfirija, njegov ugled i autoritet, bilo dobro da se što manje druži i slika sa političarima a da se posveti crkvenim pitanjima i problemima, jer od druženja sa političarima može imati samo mnogo štete a nimalo koristi. Možda jeste red i protokol da čelni ljudi Srbije i Republike Srpske prisustvuju inauguraciji, ali nikako da oni budu u centru pažnje javnosti.

Politiku, vjeru i Crkvu treba razdvojiti, kako to stoji u Ustavu, i nikako političari ne treba da se miješaju u crkvena pitanja, niti vjerski velikodostojnici u politiku, osim kada su u pitanju reagovanja o ključnim nacionalnim pitanjima i pogrešnim potezima koji vlasti povlače. Ne znam šta Dodik i Željka rade na ustoličenju novog patrijarha kad su oni ateisti i stari komunisti koji su se naprasno i lažno produhovili iz interesa i pomodarstva.

Zna li neko da li i koju krsnu slavu slavi predsjednica Srpske Željka Cvijanović? Jesmo li zaboravili kako je posle rata Dodik napuštao konstitutivne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske jer mu je smetao tamjan!?

Prvi dan novog patrijarha, okruženog političarima, izgledao mi je kao prava klopka, i nadam se da neće biti previše iskušenja. Sa druge strane inauguracija patrijarha, ponovan susret Vučića i Dodika, drugi u nekoliko dana, pokazuje koliko su u zabludi pojedini opozicionari u Republici Srpskoj koji misle da će im Vučić pomoći da se promijeni vlast u Srpskoj naredne godine na izborima. Vučić može pokušati da igra na obje strane, ako mu to pođe da rukom, sa mnom ne sigurno, ali je već sada po meni jasno da neće povući nijedan krupan potez koji bi uništio Dodika, a dovoljno bi bilo samo da institucije normalno sarađuju i da recimo pravosuđe Srbije službeno odgovori na pitanje Tužilaštva BiH o vili na Dedinju i prebacivanju novaca u dva navrata, ili da beogradski mediji pišu o drugim „investicijama“ Dodika u Srbiji i mnoge bi stvari bile jasnije. Prije nekoliko dana Vučić je dao orden novom predsjedniku banjalučkog SNSD-a Vladi Đajiću, možda i novom premijeru Srpske, i poruka je jasna.

„Uzdaj se u se i u svoje kljuse“, kaže stara narodna poslovica. Tako bi i mi,  opozicija u Republici Srpskoj, trebala prije svega da se osloni na svoj rad, resurse i koncept beskompromisne borbe za promjenu nakaradnog sistema, pozitivno kadriranje, uspostavljanja pravne države i vladavine prava  umjesto velikih očekivanja i pomoći Vučića, koje sigurno neće biti, a i niko ne bi trebao da se miješa u izbore već slobodno pustiti narodu da odluči da li će da skine jaram sa vrata ili bude rob.

 

Nebojša Vukanović