palpal

Protokoli

Protokoli.jpg

Protokoli

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik potpisao Protokol o saradnji sa bjeloruskim privrednicima. Dodik tokom posjete Kini potpisao Protokol o saradnji Republike Srpske i Kine i osnivanje posebnih ekonomskih zona. Dodik u Sankt Petersburgu potpisao Protokol o saradnji sa gubernatorom Potlavčenkom. Premijerka Željka Cvijanović potpisala protokol o poboljšanju položaja penzionera. Ministar Đokić potpisao Protokol u saradnji iz oblasti energetike….

Milorad Dodik i njegovi ministri potpisali su više protokola nego svi sionski mudraci. U nedostatku bilo kakvih vidljivih rezultata rada, Milorad Dodik, Željka Cvijanović i njihovi ministri mjesecima i godinama ne rade ništa drugo nego što vuku za rukav skoro svakog stranca sa kojim se sastanu, i potpisuju neobavezne komadiće papira, koje nazivaju Protokolom, slikajući se sa osmjehom pred kamerama i fotoaparatima svoj dvorskih režimskih medija kako bi u javnosti stvorili iskrivljenu sliku kako Vlada tobože nešto radi.

Protokol o privrednoj saradnji još nije potpisan samo sa Džibutijem, Mauritanijom i Obalom Slonovače, ali Kesić i Livne naporono preko svojih predstavništva rade da osvojimo i ova tržišta. Koliko je mastila potrošeno na razna potpisivanja Protokola i Pisma namjera stiče se utisak da carinici ne mogu da isprate silnu robu koju izvozimo na strana tržištu, i skupu tehnologiju koju dobavljamo iz prijateljskih zemalja. Nažalost situacija je potpuno drugačija, naša privreda je na odumiranju, osim jeftine energije, drveta i neprerađenog rudnog bogatstva i resursa, svijetu gotovo da nemamo ponuditi nijedan ozbiljan gotov proizvod. To je svakako posledica okova i stega koji sputavaju privrednike da posluju, velikih nameta i reketa koji mora da se plati moćnicima kako bi se opstali i kako tako poslovali u nenormalnim uslovima. Najveća šteta društvu se nanosi konstantnim odlivom mozgova i masovnom odlasku na stotine najsposobnijih inženjera, naučnika i stručnjaka koji ovdje ne mogu da dobiju priliku da pokažu svoje znanje i sposobnost jer nemaju partijsku knjižicu i neće da budu poslušnici nesposobnjakovićima.

Primjera je puno ali najočigledniji primjer je Elektroprivreda i Šume Srpske. Elektroprivreda Republike Srpske, HET i njena ostala zavisna preduzeća odavno su pretvorena u grobnicu kadrova, i u kojima inženjeri uglavnom sjede, igraju pasijans i čekaju platu. Iako smo vodeći u Evropi po šumskom bogatstvu i imamo obilje kvalitetnog drveta i resursa za razvoj drvne industrije, proizvodimo i izvozimo malu količinu kvalitetnog namještaja i gotovih proizvoda jer je korupcija raširena od šumara i vozača do generalnog direktora, i nemoguće je podmiriti sve karike u nakaradnom lancu i poslovati na tržištu. Zbog toga mnogi privrednici propadaju, a izvozimo i proizvodimo samo oblovinu, daske i jeftine poluproizvode. Nikakvi Protokoli neće nam pomoći da izađemo iz blata koji su stvorili upravo njigovi autori, i sigurno je da u budućnosti nećemo imati nikakvih koristi od silnih besmislenih sporazuma i protokola koji ne predstavljaju ništa drugo nego uzaludno potrošen i bačen papir.

Ne bi se trebalo iznenaditi i čuditi ako po uzoru na Sjevernu Koreju i Tutkmenistan, neko od društveno-političkih radnika iz SRNE ili RTRS sakupi sve potpisane Sporazume našeg Oca nacije i objaviti sabrana djela i Protokole srpskih sionskih mudraca kao spomenik gluposti i uspomenu na dekadentna vremena velikog propadanja.

Nebojša Vukanović