Protiv Dodika moramo ići 1 na 1!

Intervju koji sam dao za portal Banjaluka.net, mada su namjerno i tendenciozno stavili naslov kako bi pokušali da izazovu nove varnice u opoziciji. Govorio sam o načinima borbe i rada opozicije za ključnu 2022. godinu, a ostajem pri stavu da se mora ići „1 na 1“ protiv Dodika i SNSD-a, kako bi se srušio režim, al da na vrhu moraju biti ljudi koji imaju veliko povjerenje naroda i koji će biti garant da će nakon pada režima doći do korjenitih promjena, uspostavljanja pravne države i vladavine prava.

 

Iako među građanima poznat kao jedan od najglasnijih kritičara vlasti i zagovornik promjena u Republici Srpskoj, na sastanak čelnika PDP-a i SDS-a u Banjaluci u prvoj polovini januara nije pozvan Nebojša Vukanović, zbog čega je javno negodovao. Na kasniji sastanak u Bijeljini, 29. januara, Vukanović je pozvan, ali nije želio da mu prisustvuje.

Na početku ragovora za Banjaluka.net, Nebojša Vukanović, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, izabran sa liste SDS-a, komentarisao je aktuelna dešavanja u opoziciji. Takođe, u intervjuu realizovanom prije bijeljinskog sastanka, iznio je i viđenje opozicionih šansi na narednim opštim izborima, ukoliko se njen nastup organizuje u ranije najavljene “dvije kolone”:

“Smatram da na naredne izbore treba da izađem kao dio opozicije, ali sa svojom listom. Siguran sam da ljudi traže nešto novo, a da SDS i PDP sami sigurno ne mogu osigurati 42 poslanika. Smatram da sa brojem od četiri do pet poslanika sa moje liste ne može doći do nekih velikih odstupanja od ciljeva opozicije, ali može učestvovati u tome da kada se već promjeni vlast, da onda dođe do istinskih promjena, a ne samo zamjena“, rekao je Vukanović.

Mogu li eventualnom izlasku na izbore 2022. u više kolona doprinijeti i potencijalne ambicije starijih čelnika PDP-a i SDS-a, poput Šarovića i Ivanića, što se tiče kandidatura za dvije ključne funkcije na nivou Republike Srpske i BiH? 

Mislim da je o tome još rano govoriti, jer je do opštih izbora u BiH ostalo skoro dvije godine. Nema nikakvog smisla sada kandidovati nekoga,  jer je u politici puno i dva mjeseca, a da ne govorimo o vremenskom periodu od skoro dvije godine koliko je ostalo do izbora. Smatram da odluku o kandidaturi za dvije ključne funkcije treba donijeti na proljeće iduće godine, nakon što se izvrši jedno opsežno istraživanje javnog mnijenja i utvrdi koji su to ljudi koji imaju najviše šansi da budu lideri opozicije, odnosno nosioci lista, a prije svega nosioci kandidature za dvije čelne funkcije. Isto tako, tada je potrebno izaći i sa prijedlozima za premijera, ukoliko opozicija pobijedi, i predstaviti koncept rada te vlade. Smatram da je isuviše rano za personalna rješenja.

Čini se da čelni ljudi PDP tako ne misle, s obzirom na najave nakon nedavno održanog sastanka te stranke na Palama.

Zbog čega PDP to radi, meni nije jasno. Možda oni rješavaju neke unutrašnje probleme, ali mislim da je pogrešno sada bilo koga nominovati za kandidata, a izbori se održavaju tek na jesen iduće godine. Previše je rano.

Iz vašeg ugla, ko je optimalan zajednički kandidat opozicije za predsjednika Srpske, bar kad je riječ o političarima mlađe generacije koji su pokazali interesovanje za tu funkciju, poput Stanivukovića i Trivićeve, a možda i nekih drugih? 

Ne bih licitirao o imenima,  o tome treba da se govori tek za godinu dana. Zastupam ideju da mladi ljudi treba da idu u prvi plan i u tom kontekstu stalno govorim o sedam – osam imena koji bi mogli biti ozbiljni kandidati. Između ostalih, imate tu Đorđa Milićevića iz Šamca, Zorana Vidića u Brodu, Vladu Kovačevića u Derventi, Jovicu Radulovića u Modriči, Ljubišu Petrovića u Bijeljini, Milana Aleksića u Prnjavoru.. Imate čitavu jednu novu plejadu mladih ljudi na političkoj sceni u opoziciji koji polako dolaze u prvi plan i sigurno da opozicija ima kadrova iz mlađe generacije koji imaju veliku podršku u narodu, ali još je rano da bih licitirao sa imenima za tu funkciju. Draško Stanivuković je za gradonačelnika Banjaluka kandidovan tek u ljeto 2020, tri ili četiri mjeseca pred izbore, tako da ne znam zašto bi se sada izlazilo ranije.

Kada je riječ o Stanivukoviću, da li ste sa njim raščistili situaciju koja je dovela do toga da kažete da Vas on smatra političkim “drugoligašem”?

Nema tu raščišćavanja, nemamo ni nikakav sukob. To su mediji dočekali kao nekakav veliki sukob. On je dao jednu izjavu u kojem mene nije vidio kao nekog ko bi mogao biti kandidat za neku od ovih funkcija, sa čim ja naravno ne moram da se slažem. Moje pravo je da imam svoje mišljenje, a nema sada tu nekakvih velikih razmimoilaženja, niti velikih sukobljavanja koje mediji stalno hoće da potenciraju. Nas troje, koje su ljudi gledali kao trio, i ranije smo se razlikovali. Svako je specifičan i svako je imao svoj stil rada, tako da ne moramo mi biti istomišljenici. Važno je da se borimo protiv zla i režima, da se dogode istinske promjene

Zvanično niste član ni SDS-a, ni PDP-a. Kakva je sudbina ‘vukova samotnjaka’ i na opozicionoj i, generalno, na političkoj sceni Srpske? Kako gledate na konstatacije da Vaša relacija sa SDS-om nije korektna, jer ste u klubu, a niste član stranke?

Ja sam još 2018, kao predstavnik Liste za pravdu i red, potpisao ugovor sa SDS-om i Vukotom Govedaricom o koalicionom postupanja. Tada sam sa poprilično lošim mi odnosom unutar SDS-a, samo jednim javnim govorom na skupu u Trebinju i kao zadnji na listi uspio sam dobiti najviše glasova i direkno ući u parlament. Siguran sam, da nije bilo mene, da ja nisam donio tih 4.300 glasova, koliko sam osvojio na tim izborima 2018, da SDS u Hercegovini ne bi imao drugi mandat. Imam utisak da neki uporno spočitavaju kako je meni nešto dato, al ne mislim da je tako. Isto tako i na izborima 2016, ali i ovim 2020. odradio sam veliku stvar za SDS i cijelu opoziciju, kako u Trebinju, tako i na teritoriji cijele Republike Srpske. Na izborima 2014. sam izgubio puno pristalica jer sam otvoreno i javno podržao Ognjena Tadića i SDS i dao glasove i biračke odbore. Mnogo sam toga ja uradio prema SDS-u, a sa druge strane ne vidim da je SDS ikada nešto iskreno, i dok sam bio novinar i sad kada sam političar, pretrgao da brani mene, i sada su mi ukrali dva mandata u Skupštini. Nemjerljivo je koliko sam ja doprinijeo SDS-u i opoziciji u borbi protiv režima. I sada na izborima sam u Trebinju pokazao da imam više glasova nego SDS, PDP i DNS zajedno. Nisam neko ko je ukalupljen, nije lako biti “vuk samotnjak”.  Tu sa. da razbijam stereotipe i primjer sam da se može napraviti rezultat u politici i bez stranke i para i da se može se biti “vuk samotnjak”, čak nekad ključno uticati na donošenje odluka.

Vaša Lista za pravdu i red na posljednjim lokalnim izborima nastupila je u Trebinju i Gacku, uz jedan pokušaj učešća u Šipovu, od čega ste odustali. Imate li ambiciju da proširite djelovanje Liste i na druge lokalne zajednice i regije Republike Srpske? 

Ja sam planirao da izađem sa tom listom samo u Trebinju, a da za opoziciju ‘odradim’ u svim ostalim gradovima i tako je i bilo. Pod izgovorom da bih ja mogao da izvučem ljude, apstinente koji su možda nezadovoljni Radmilovićem, bivšim načelnikom Gacka, neki ljudi su me zamolili da i tu formiram listu. Da isto to uradim u Šipovu zamolio me Krsto Jandrić, kolega poslanik koji je nekada bio u NDP-u. Rekao mi je da napušta NDP, da nije za Dodika, a da ne može biti ni u SDS-u, niti u PDP-u, te me je zamolio da mu ja dam svoju listu. Nažalost, on je napravio dogovor sa PDP-om, a da me nije ni pitao, niti obavijestio, zbog čega je ta priča u Šipovu propala. Želio sam da imam jednu listu u Trebinju, sa oko 15 aktivnih ljudi u kampanji i ponasan sam na činjenicu da smo na prvim izborima, uprkos ovako teškim okolnostima i nepravilnostima koje su pratile izbore u Trebinju, imali 15 odsto, kao i sva ostala opozicija zajedno. Mada će mi Hercegovina biti baza, na izbore sa svojom listom ću vjerovatno u čitavoj Republici Srpskoj i radiću to na jedan specifičan način. Nećemo praviti klasičnu stranku, nego ću imati povjerenike u svakoj opštini za koje znam da su istinski opozicionari  i pristalice koje žele da pomognu. Planiram da ono što se dogodilo u Trebinju preslikam na čitavu Republiku Srpsku, jer smatram da je za opoziciju dobro da, pored SDS-a i PDP-a, imate i treću kolonu, kao što je Dritan Abazović i da izvedete apstinente, ljude koji su nezadovoljni režimom, a ne bi glasali ni za SDS, niti za PDP.

Opoziciji u Srpskoj  nedavno se pridružio i DNS, što je proteklo u znaku polemika sa nizom osoba u opoziciji koje nisu oduševljene zbog toga, od Jelene Trivić i Milana Miličevića pa nadalje. Kakav je Vaš stav o najavljenom opozicionom djelovanju DNS-a i Nenada Nešića? 

Ja to ne bih personalizovao samo na Nenada Nešića, imate tu čitavu plejadu ljudi. Nenad Nešić se priključio DNS-u tek prije nekih četiri, pet godina, a tu imate ljude koji su 15 godina bili dio sistema, koji su glasali za svaku vladu i bili dio velikih zloupotreba. Mi smo prije svega nezadovoljni načinom na koji je DNS godinama vodio Ministarstvo saobraćaja i Puteve u Srpskoj, praveći od Hercegovine “slijepo crijevo” u koje ništa nije uloženo 20 godina. Smatram da DNS ne može biti lider opozicije, da ne može nakon 15 godina vlasti reći – ja ću sada biti opozicionar i govoriti kako treba da se borimo protiv Milorada Dodika.  Ja sam u više navrata istupio i rekao da, ko god želi, može doći u opoziciju, ali mora biti na njenom začelju, jer zna se ko su nosioci borbe protiv režima već 20 godina. Ja se protiv režima borim 15 godina, podnio sam veliku žrtvu, i privatno. Platio sam visoku cijenu te borbe, od medijske satanizacije, preko 60.000 KM koje sam izgubio u montiranim sporovima do izbacivanja sa posla, maltretiranja i ne može meni sada neko, nakon tih 15 godina golgote, reći da ću biti u drugoj ligi, a da će mi oni pokazati kako se bori protiv Dodika. Treba proći neko vrijeme u opoziciji, pa da ljudi vide da ste vi iskreni opozicionar, da niste tu da prigrabite funkcije kada dođe do promjene vlasti, a svi vidimo da se režim Milorada Dodika vrtoglavo primiče svom kraju.

Na koga ste aludirali kada ste rekli da je potrebno pročistiti opozicione redove od onih koji sjede na dvije stolice i kalkulišu sa vlastima?

Da sad ne pominjem imena, poznato je da sam imao problema u Skupštini sa poslanicima koji nisu prepoznatljivi. Smatram  da u opozicionim redovima ima ljudi koji nisu istinski opozicionari, koji koketiraju sa vlašću. Nažalost, imate primjera lokalnih zajednica gdje opozicija I sada ima neku vrstu koalicije ili saradnje sa SNSD-om. Mislim da je to pogubno, jer ne možete biti protiv vlasti na nivou Republike, a na lokalu da sa njima budete u koaliciji. Ja sam za to da tu nema nikakvih razgovora, ili mi ili oni, beskompromisna borba. Imao sam javnih sukoba u Skupštini i sa Pericom Bundalom, sa Sonjom Karadžić, sa Draganom Galićem, sa još par njih, tako da je javnosti poznato da sam bio spreman da kritikujem i opoziciju, kada je vukla pogrešne poteze sa kojima se ja nisam slagao.

Da li to znači da smatrate da zajedničko djelovanje ne treba da postoji ni u Srebrenici?

Srebrenica i Brčko su posebne, specifične sredine i tako ih treba i posmatrati. Smatram da tu treba da imamo zajedničkog kandidata, ali da u Srebrenici to nije trebalo da bude Grujičić, koji je nažalost imao afera i nije se pokazao u protekle četiri godine. Personalno sam bio protiv njega, ali i ne protiv zajedničkog kandidata, jer je to jedini način da načelnik bude Srbin, iz Republike Srpske.

Kako komentarišete odluku CIK-a da se ponište izbori u Doboju i Srebrenici, naročito zbog detalja da poništenje nije potpuno, već delimično, pošto na jednom broju biračkih mjesta neće biti ponovnog glasanja? Kakve šanse dajete opoziciji u dobojskom slučaju i, s druge strane, može li se u Srebrenici očekivati bilo šta drugo osim, figurativno rečeno, još jednog etničkog “popisa stanovništva”?

Mislim da će u Srebrenici još dugo godina etnička pripadnost biti glavna, kada se bude glasalo za načelnika i da je to tako ne samo zbog velikog stradanja i Srba  i Bošnjaka od 1992. do 1995, nego i zbog jaza koji je napravljen pogrešnom politikom koja se tu vodi, na svim stranama vladajućih u BiH, SNSD-a, SDA i HDZ-a. S druge strane, što se tiče Doboja, smatram da je CIK donio nevjerovatnu odluku da nije izbore poništio u cjelosti i raspisao ih ponovo, gdje bi se ponovo birali članovi biračkih odbora, formirale nove liste i slično.Ako imate tako krupne zloupotrebe koje se godinama događaju, ali su tek sada, nažalost, procesuirane, smatram da je izbore u Doboju bilo potrebno poništiti u cijelosti i da je trebalo  raspisati nove, pod novim uslovima, koji bi podrazumijevali da CIK treba da ima po svog jednog člana direktno, koji bi kontrolisao glasanje na svim biračkim mjestima. Ovo ponavljanje izbora sa istim kandidatima nema smisla, a sa druge strane dokazane su sve slabosti izbornog sistema u BiH. Mora se uzeti ozbiljna izmjena izbornog zakona, a prije svega uvođenja skeniranja i onemogućavanja glasova poštom, već samo glasanje u diplomatskim predstavništvima, kako bi se koliko toliko povratilo povjerenje u izborni process.

U proteklim danima poslanik Davor Šešić je javno negodovao zbog statusa odbora iz Banjaluke i Krajine unutar SDS-a. Šta se može učiniti da ne bude povoda za regionalna nezadovoljstva kada je riječ o djelovanju opozicije?

S obzirom da nisam član SDS-a, nisam ni dovoljno upućen. Nikada nisam bio ni na jednom sastanku opozicije, tako da stvarno nisam upućen u dešavanja. Uvijek ima nezadovoljnih, šta je razlog tome, koliko je kadrova, kakav je raspored, ja to stvarno ne znam. Znam samo činjenicu da Hercegovci imaju predstavnike i u Vladi Crne Gore i u Vladi Srbiji, a već 20 i kusur godina nije dala nijednog ministra ni u VladiRepublike Srpske, niti u Savjetu ministara. To je jedan primjer stalnog maćehinskog odnosa  i  upravo će zadatak moje liste kada uđe u Skupštinu, da se ispravi takav odnos vlasti i predstavnika Republike Srpske u zajedničkim institucijama prema istočnoj Hercegovini i cjelokupnom istočnom dijelu Republike Srpske.

(Nevena Stanojević)