Protesti u Njemačkoj, Rumuniji, Albaniji..

Od ove sedmice u Njemačkoj bi mogli početi masovni protesti metalnih radnika i sindikalaca, koji su nezadovoljni jer nije postignut dogovor o povećanju plata sa poslodavcima i velikim kompanijama u autoindustriji. poput „Mercedesa“ i „Poršea“. Oko 4 miliona metalskih radnika zahtjevalo je da se plate povećaju za oko 6%, te da se smanji broj radnih sati u sedmici sa trenutnih 35! Predstavnici velikog IG sindikata nisu tokom pet rundi pregovora postigli dogovor i kompromis sa velikim kompanijama, pa bi uskoro, zbog nezadovoljstva uslovima rada i visinom plate, više od 900 000 radnika moglo da obustavi rad i izađe na ulice. Prosječna bruto plata radnika u Njemačkoj u 2017. godini iznosila je oko 4 000 evra, i 10 puta je veća od prosječne plate radnika u BiH.    Desetine hiljada Rumuna izašlo je na ulice Bukurešta i ostalih rumunskih gradova kako bi se usprotivili usvajanju spornih zakona koji će otežati borbu države protiv korupcije. Demonstranti  su se sukobili i sa policijom u pokušaju da dođu do zgrade Parlamenta Rumunije i tako pružili podršku popularnoj glavnoj tužiteljki Lauri Kovezi, koja je za svega nekoliko godina uspjela da pohapsi veliki broj ministara, tajkuna, bivših premijera i moćnika koji su oštetili državu. U „Maršu nade“ više desetina hiljada građana Kluža, Temišvara i Jašija krenulo je prema Bukureštu kako bi se usprostavili namjerama političara da otežaju borbu nezavisnih institucija protiv korupcije.     Slični masovni protesti u Rumuniji održani su i početkom prošle godine, a povod je bio isti – protivljenje građana namjerama političara da smanje ingerencije tužiocima i Agenciji za borbu protiv korupcije. I dok u BiH uprkos brojnim dokazima niko ne odgovara za stotine miliona maraka koji su pokradeni, u Rumuniji su za kratko vrijeme postignuti veliki pomaci, oduzeta imovina korumpiranim političarima, a građani pružaju podršku časnim službenicima, i ne dozvoljavaju da politika i političari opstruišu istrage i otežavaju borbu države i institucija protiv korupcije opstruiše.

I u glavnom gradu Albanije Tirani održavaju se višednevni masovni protesti Albanaca koji traže smjenu premijera Edija Rame zbog korupcije i veza sa mafijom. Opozicioni mediji tvrde da se u centru Tirane okupilo između 200 000 i 300 000 demonstranata, i da su ovo najmasovniji protesti u poslednjih 20 godina.. Albanci su nezadovoljni zbog velike nezaposlenosti, korupcije, organizovanog kriminala i veza vodećih političara sa mafijom.

Nezadovoljstvo građana i masovni protesti održavaju se širom svijeta, samo je kod nas, kao i na cijelom Balkanu uglavnom tiho i  mirno, ne računajući proteste metalaca u Zenici i još nekih nepokorenih radnika u Federaciji BiH. Iako će povećanje akciza na gorivo dovesti do lančanog poskupljenja proizvoda, namirnica i troškova života, svi uporno ćute i trpe. Građani su bez otpora prihvatili novi namet političara na njihova nejaka pleća, a pričama o izdajnicima, stranim plaćenicima odgovorni političari pokušavaju baciti prašinu u oči gladnom narodu kako ne bi razmišljao ko je odgovoran te siromaštvo i tešku situaciju. Postavlja se logično pitanje kako je moguće da radnici u Njemačkoj protestvuju jer su nezadovoljni platama od više hiljada evra, dok su kod nas zadovoljni oni koji rade za nekoliko stotina evra. Zašto ne postoji bilo kakav otpor poniženih, siromašnih i obespravljenih, i zašto su dopustili da se bahati moćnici prema njima ophode kao prema robovima? Kako se stotine hiljada ljudi može spontano okupiti u Rumuniji, Njemačkoj, Albaniji, Islandu i Francuskoj kako bi branili demokratiju, institucije, državu i svoja prava, a u najsiromašnijoj i najkorumpiranijoj državi svi ćute.

Širenje straha, medijski pritisak, manipulacija i zastrašivanje masa spoljnim i unutrašnjim neprijateljima, uz nevjerovatno strogu kontrolu javnog prostora su uzroci apatije. Uz to nedostatak kolektivne svijesti, stavljanje u prvi plan ličnih interesa pojedinaca, odlazak najsposobnijih i najobrazovanijih koji mogu pokrenuti mase, duboko ukorijenjen podanički mentalitet i tradicionalno vaspitanje uz riječi ćuti, uklapaj se, zlatna riječ iza zuba ostaje, neki su od uzroka pasivnosti i letargije stanovnika na ovom području. Kontrola medija je tako snažna da režimski mediji uopšte i ne izvještavaju o masovnim protestima građana i radnika širom Evrope, kako se slučajno ne bi pojavila neka varnica koja bi mogla izazvati požar i slični masovni protesti gladnih i obespravljenih.

Sve dok ogromna većina bude uporno ćutala i trpila nepravdu i nasilje, nijemo posmatrala pljačku i razaranje države i društva, teško je očekivati bilo kakav značajniji napredak i iskorak ka boljem životu, istinskoj slobodi i uređenim društvima.

Nebojša Vukanović