Profesor Nenad Grković o planu unapređenja obrazovanja

Nenad Grković, profesor fizike u trebinjskoj Gimnaziji „Jovan Dučić“, sa svojim učenicima je osvajao brojne nagrade na domaćim i međunarodnim takmičenjima, a pozstao je omiljen među gimnazijalcima zbog zanimljivih časova i vježbi iz fizike, eksperimenata i praktičnoj nastavi koju izvodi kako bi se zavolio ovaj predmet i probudila zainteresovanost za fiziku i tehničke nauke. Pročitajte tekst profesora Grkovića i njegovo razmišljanje kako unaprijediti obrazovni sistem u Republici Srpskoj.

Još u vrijeme starog Rima važilo je pravilo da će jedan grad ili država, ako imaju lošeg obućara, hramati godinu ili još i manje, jer će u međuvremenu shvatiti da je to zbog loše obuće, pa će dobaviti novog boljeg. Ali ako jedna država ili grad imaju loše školstvo, onda će hramati decenijama. To pravilo važi naravno i danas. A danas, u 21. vijeku, svjedoci smo urušavanja školstva i školskog sistema kod nas, više nego ikada i više nego igdje drugo. Školstvo je urušeno i dalje se urušava na skoro svim nivoima školskog obrazovanja i na više načina. Na sve strane imamo pravu poplavu lažnih diploma, srednjoškolskih i fakultetskih, iza kojih ne stoji odgovarajuće znanje, ili bolje kazano ne stoji nikakvo znanje. Niz privatnih fakulteta nudi diplome, pri čemu je isključivi cilj da se zaradi novac, ali ne i da studenti steknu odgovarajuće makar i minimalno znanje. Takođe, imamo i hiperprodukciju magistarskih i doktorskih disertacija. Srbi su danas, u odnosu na broj stanovnika, jedna od vodećih nacija svijeta po broju doktora  nauka. Da su svi oni ili većina njih, u svojim doktorskih disertacijama dali makar samo jedan posto novog naučnog tumačenja, onda bi Srbi zaista bili vodeća naučna nacija svijeta. Mi, međutim, u oblasti školstva ozbiljno hramljemo i hramaćemo vjerovatno još desetinama godina, a što se prije izborimo za promjene nabolje u toj oblasti, i ta hromost će trajati kraće.

Naravno, od svega navedenog nije izuzeta ni opština Trebinje, gdje takođe ima prostora i mogućnosti da se stvari poprave nabolje i da se krene putem koji bi omogućio da osnovci i srednjoškolci iz školskih klupa izađu sa većim fondom znanja iz pojedinih predmeta i oblasti.

Današnji obrazovni sistem kod nas primjeren je prvenstveno prosječnim učenicima, odnosno učenicima koji se trude da savladaju onoliko školskog gradiva koliko je to školskim programom i predviđeno. Pri tom, talentovani učenici su zapostavljeni. Njima se ne posvećuje dovoljno pažnje, niti se nastoji da oni svoja znanja prošire i mimo predviđenog školskog gradiva.

Zbog svega smatramo da akcenat akcije u oblasti školstva, u narednom periodu, treba prvenstveno staviti na obebzjeđenje mogućnosti da talentovani učenici dođu do izražaja i to na taj način što bi im se omogućilo da steknu daleko veća znanja iz pojedinih predmeta i oblasti nego što je to predviđeno školskim gradivom, odnosno planom i programom.

A da bi se to postiglo, bilo bi potrebno na opštinskom nivou izdvojiti izvjesna novčana sredstva s ciljem da upravo ti učenici dođu do izražaja. Takva praksa, u nekim mjestima poput Foče u prošlim vremenima, pokazala se efikasnom, pa je veliki broj učenika iz te opštine, iz predmeta matematika i fizika godinama pokazivao visok nivo znanja i talenta, tako da su mnogi od njih postigli ogromne rezultate, pogotovo na školskim takmičenjima iz tih predmeta, a i na drugi način, naknadno u toku studiranja i daljeg usavršavanja. Po tome je taj grad bio nadaleko prepoznatljiv. Zato bi bilo dobro da se ta novčana sredstva izdvojena iz opštinskog budžeta, koriste za finansiranje dodatnog rada profesora koji bi radili sa talentovanim učenicima mimo školske nastave. Sa talentovanim učenicima valjalo bi raditi dodatno još u osnovnoj školi i na taj ih način podsticati da još više zavole predmete i oblasti za koje se pokaže da su talentovani. Sve se to već primjenjuje u oblasti sporta, gdje postoje posebni fondovi iz kojih se finansiraju treneri za rad sa talentovanim mladim sportistima. Zašto onda tako ne postupiti i u, primjera radi, oblasti matematike i fizike.

Isto tako bilo bi potrebno formirati matematičko odjeljenje gimnazije. Najveći broj učenika, poslije završene gimnazije, upisuje tehničke fakultete, pa bi im znanje iz matematike, fizike i informatike, stečeno u takvom jednom odjeljenju, dobro došlo tokom daljeg školovanja.

Veliki broj talentovanih mladih ljudi, po završetku studija prvenstveno iz oblasti prirodnih nauka, odlazi na rad u inostranstvo jer se kod nas ne zapošljavaju talentovani nego prvenstveno partijski podobni. Zbog toga, pošto veliki broj svršenih gimnazijalaca upisuje elektrotehnički fakultet, softverski smjer, bilo bi potrebno formirati centar informacionih tehnologija ili još bolje otvoriti tehnički institut, gdje bi se, po završetku studija, okupili svi svršeni elektroinženjeri tog smjera. Centar bi mogao veoma lako da se poveže sa inostranim kompanijama kojima je takva visokoobrazovana struka potrebna. Zanimljiv je primjer Novog Sada, koji je doživio ogromnu ekspanziju zahvaljujući tim softverskim firmama, gdje je danas ogromna potražnja za visokoobrazovanim programerima koji, što nije nevažno, dobro i zarađuju na tim poslovima. Zanimljivo u tim firmama radi ogroman broj programera koji su rodom upravo iz istočne Hercegovine. Zbog toga je jedna takva njemačka firma čak i organizovala onlajn nastavu iz oblasti matematike i programiranja u saradnji sa novosadskim fakultetom tehničkih nauka za hercegovačke srednjoškolce.

Premda za upis na Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu svake godine konkuriše znatno više srednjoškolaca nego što ima predviđenih mjesta, profesori sa tog fakulteta su ipak dolazili u hercegovačke srednje škole da promoviše svoj fakultet, kako bi se iz ovoga kraja upisao što veći broj učenika. Naime, oni su shvatili da u istočnoj Hercegovini postoji ogroman broj talentovane djece i da je taj kraj pravi rudnik odličnih matematičara, fizičara i informatičara.

Zbog svega, predlažemo da se što prije osmisli strategija razvoja IT sektora u Trebinju.

 

Nenad Grković