palpal

Probijanje dna i kontravizija

Izvještavanje sa opozicionog protesta „Stop krvavim košuljama“ u centru Beograda skinulo je smokvin listić, i svima jasno pokazalo kakvo je stanje u medijima, stepen medijskih sloboda i u kakvim uslovima rade novinari u Srbiji. SNS i Vučić stavili su gotovo sve važnije medije pod svoju potpunu kontrolu, slično Dodiku i SNSD-u u Republici Srpskoj, a izvještavanje mlade studentkinje Barbare Životić sa Studija B samo je posledica snažnog pritiska vlasti na novinare i medije.

Djevojka Brbara se našla u žiži javnosti zbog skandaloznog izvještavanje sa protesta, jer je pokušala da obmane gledaoce navodnim fijaskom i malim brojem učesnika, iako je na ulicama bilo oko 15 000 građana. Barbara je samo radila ono što su joj naredili urednici, jer je mlađahna studentkinja zato i donesena na Studio B, jer da je izvještava drugačije sigurno da bi završila kao desetak drugih novinara koji su dobili otkaz nakon Vučićevoj procesa privatizacije medija.

Barbara je dospela u žižu javnosti, ali ima mnogo gorih. Jedan od njih je kontroverzni Lav Pajkić, urednik i voditelj emisije Kontravizija na ružičastoj dvorskoj TV Pink. Mlađani sin Nebojše Pajkića i Isidore Bjelice neuspješno pokušava da bude duhovit i kopira Zorana Kesića tako što umjesto vlasti nevješto pokušava ismijavati opoziciju. Njegove smećarske emisije, u kojima često „loži“ i građane besmislenim anketama, su kontra uma, i predstavljaju najniži vid medijske propagande i manipulacije građanima, probijajući dno dna. Čini mi se da nema dalje i niže, mada se granice iz godine u godinu pomjeraju naniže.

Informer, Alo, Srpski telegraf nažalost su postali reperi koji postavljaju svoje nakaradne standarde u Srbiji, a u Srpkoj SRNA i RTRS pali su na nivo Narodnih novina i najžućih tabloida, pa je tako srpsko novinarstvo palo je na najniže grane. Čast izuzecima, ali većina medija se pretvorila u sluge političara na vlasti, kako u Srbiji tako u Republici Srpskoj, a moćnici propagandom i spinovima sluđuju narod. Mediji su lakmus papir koji pokazuje kakvo je stanje u društvu, kakav je stepen građanskih i ljudskih sloboda. Umjesto 21-om sve smo bliži 19-om vijeku, i bez promjene vlasti i nakaradnog sistema, teško da će se stvari značajnije promijeniti, a mediji, kao i ostali dijelovi društva, biti slobodni i izvještavati istinito i objektivno.

 

Nebojša Vukanović