palpal

Prijetnje šumom i ratom pokazuju da su Milo i Mafija spremni na sve

Ko je Milo Đukanović, o kakvom se ludaku i mafijašu radi, moglo se vidjeti sinoć tokom njegovog gostovanja u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejzovića na Fejs televiziji. Bez treptaja, Milo je izjavio kako je spreman na sve, rat, terorizam i gerilsku borbu „odlaskom DPS-ovaca i komita u šumu“ ako neko pokuša da ugrozi „tekovine“ njegove vladavine a to su prije svega korumpirana i zarobljena država, vladavina mafijaških klanova i organizovanih kriminalnih grupa, koji imaju ogromnu moć i novac, uništene partijske institucije, stroga kontrola medija, antisrpska i antiruska histerija kojom se pokušava skrenuti pažnja sa suštine, prikriti ogromno bogatstvo male grupe privilegovanih i siromaštvo većine stanovništva.

Milo je poslao jasnu poruku pobjednicima na vlasti da je spreman da prolije krv kako bi odbranio svoju glavu, privilegije i bogatstvo svoje porodice, kao i svojih najbližih saradnika i tajkuna. Izmišljene priče o velikoj Rusiji i Srbiji imaju za cilj da poraženi pridobije javno mjenje i pokuša dobiti neke strateške saveznike koji će štiti njegov prljavi kapital. Prijetnje ratom, krvlju, terorizmom i šumom su nedopustive, jer preko 50 mrtvih u sukobu škaljarskog i kavačkog klana, slike kao sa Sicilije krajem 80-ih i početkom 90-ih,  su pokazatelj šta će se dogoditi i kako će krv teći ulicama ako Mafija pomisli da je jača od države a Milo se odluči „za šumu“, krv i rat!

Crnu Goru, njemu državnost i samostalnosti, ne ugrožava niko osim Mafije, i jasno je da se Milo prijetećim porukama obratio Krivokapiću, Bečiću i Dritanu Abazoviću, pokušavajući da ih zaplaši i natjeraju da odustanu od uspostavljanja pravne države i vladavine prava. Šta bi bilo da je neko od srpskih političara javno izjavio da je spreman na rat, šumu i krvoproliće u odbrani ličnih interesa, kako bi reagovao zapad i velike sile, kao i javnost u regionu? Da li bi bila opšta mobilizacija, histerija u medijima?

Kao vladar Crne Gore u proteklih 30 godina Milo je mogao da nauči da Njegoševu kapelu na Lovćeni nisu napravili Karađorđevići već je za života sebi vječno počivalište sagradio 1845. godine  vladika Rade, Petar Drugi Petrović Njegoš, a srušili su je austrijski vojnici 1916. jer je bila simbol srpstva. Kralj Aleksandar samo je obnovio kapelu, a 1942. godine ponovo su je oštetili i minirali okupatori Italijani, a komunisti su nažalost srušili kapelu i sagradili mauzolej po projektu Ivana Meštrovića. Milo je toliko iskrivio nacionalnu istoriju Crne Gore, hodeći stopama fašiste i ustaše Sekule Drljevića, da je nažalost zaboravio na osnovne činjenice.

Vučić, SNS i aktuelna vlast u Srbiji godinama podržavaju Mila, nisu čestitali Krivokapiću i opoziciji pobjedu, i priče o velikoj Srbiji su besmislene  i imaju za cilj da skrenu pažnju sa suštine. Milo je ponovo pričao o 90-im i velikoj Srbiji, ali je prećutao da kaže da je on bio dio tog projekta, vjerni poslušnik Slobodana Miloševića sve dok 1997. nije poljubio ruku Britancima i Amerikancima, udario na kuma Momira i počeo sa projektom rasrbljavanja Crne Gore. Sada se kao davljenik pokušava uhvatiti za slamku spasa pričajući o „Velikoj Srbiji“ i 90-im koju je upravo on stvarao napadajući Dubrovnik, kada je mrzio šah zbog šahovnice, obilazeći svoju vojsku u Konavlima.

Sada su on i njegov pobratim Dodik, te ključni saveznici Vučić, Bakir, Čović, Tači i Haradinaj, jedini na vlasti na Balkanu od 90-ih kada su Dritan i Bečić bili dječaci u osnovnoj školi, i oni su izvor zla, napetosti i tenzija koje neće proći dok ih sve ne počistimo.

Crnogorci imaju čast i karakter, i nadam se da će to pokazati nove vlasti demontažom nakaradnog mafijaških sistema, i da će iz Crne Gore krenuti proces katarze i čišćenja Balkana od vladavine autokrata i korumpiranih despota koji su pokorili narod i prostore, stekli ogromnu moć i bogatstvo plašeći narod i građane spoljnim i unutrašnjim neprijateljima.

 

Nebojša Vukanović