Prijestonica kulture nakon Bajinog koncerta

Već dugi niz godina čelnici najjužnijeg grada Srpske vole da se pohvale i istaknu kako je Trebinje srpska Atina, prijestonica kulture i turizma. Nažalost često se događa da neka dešavanja i incidenti pokvare sliku i imidž koji se želi stvoriti u javnosti. Lijepo je pokazati patriotska osjećanja i ponos što živimo, ili životarimo u Republici Srpskoj, ali nije dobro kada se u svijet šalju ružne slike, a baš tako je bilo sinoć nakon koncerta Baje Malog Knindže u bašti čuvenih Platana. Stotine boca piva, kesa i ostalog smeća ostalo je nakon koncerta razbacano duž trga, bašte Hotela Platani, ulice Jovana Dučića i centra grada.

Ne ulazim u bilo čiji muzički ukus, i imam razumjevanja za sve koji vole da slušaju Baju i popiju neko pivo, ali je problem u organizatorima koji nisu obezbjedili radnike koji će tokom koncerta sakupljati popijene boce piva, i raščistiti prostor nakon koncerta. Ne tako davno, 2012 godine, i ja sam bio jedan od organizatora masovnog skupa i koncerta „Galije“ na kome je bilo nekoliko hiljada ljudi, ali sam sa malim brojem svojih saradnika očistio plato ispred Doma kulture u Gradskom parku odmah nakon završetka koncerta, i iza sebe nismo ostavili nered. Mogućnosti Lakija Lučijana i gradske uprave su mnogo veće, i sramota je da nisu našli nekoliko omladinaca SNSD-a, od više stotina okupljenih, da pokupe smeće poslije Bajinog nastupa.

Dovoljno je otići na masovni događaj koji se organizuje u Herceg Novom ili na Stradunu, pa da tokom koncerta vidite posebno obučene osobe sa malim kanticama i metlom koji se kreću kroz masu i odmah kupe svo smeće i otpad.

Ružna je slika da prijestonica kulture i turizma ostane zatrpana smećem, i to na Dan Republike kada nam u grad dođe veliki broj gostiju. Dobro je što su me gradske vlasti poslušale i organizovale koncert za doček pravoslavne ili srpske nove godine po Julijanskom kalendaru 13-og januara, i nadam se da će do tada ispraviti greške od sinoć i angažovati aktiviste koji će voditi računa o lijepom i urednom izgledu grada.

Na kraju moram primijetiti da dekor koji smo gledali poslednjih dana umnogome podsjeća na početak 90-ih, i duboko vjerujem da nam je umjesto vraćanja u prošlost mnogo važnije da se okrenemo budućnosti u uhvatimo korak za razvijenim svijetom i državama u koje masovno odlaze naši mladi i obrazovani ljudi jer su sigurne, stabilne, uređene, pravne, omogućuju ljudima da rade i imaju život dostojan čovjeka 21-og vijeka.

Nebojša Vukanović