palpal

Predstava izvedena po najavljenom scenariju

Ne samo da sam prije dva dana u tekstu „Kočićevo pero i beogradsko sijelo“ detaljno najavio ko će se sve pojaviti, a ko će bojkotovati Grigorija tokom ceremonije dodjele „Kočićevog pera“ u Beogradu, već sam pogodio čak i neke detalje predstave, poput jabuke u rukama Nikole Vukolića, tragikomične osobe koja je svojim ekscentričnim ponašanjem i smiješnim izjavama dodatno omalovažila nagradu, zadužbinu i djelo Petra Kočića. Mnogi se čude kako sam uspio predvidjeti i pogoditi detalje predstave koju je Grigorije organizovao na Kolarcu u Beogradu, ali ne radi se o nekim proročkim sposobnostima i predviđanju već samo o dobrom poznavanju situacije, karaktera ljudi i ciljeva glavnog organizatora.

Grigorije je uspio napuniti Malu salu Kolarčeve zadužbine, što mu je bio jedan od ciljeva, ali činjenica da su ga sve vladike i crkveni velikodostojnivi bojkotovali samo je potvrdila da Grigorije više nema nikakav ugled i uticaj u Crkvi. Kada nekom novinaru, profesoru, piscu ili političaru niko od kolega ne dođe na promociju knjige, dodjelu nagrade ili neki drugi za njega događaj koji organizuje, onda je to više nego jasan pokazatelj da ta osoba nema nikakav ugled i poštovanje među svojim kolegama!

Pisma popa Krulja upućena Hercegovcima i njihovim Udruženjima u Beogradu i Srbiji, te Grigorijevo intenzivno agitovanje urodilo je plodom, pa se na „Kolarcu“ okupilo stotinjak ljudi, uglavnom Hercegovaca iz Beograda i Grigorijevih prijatelja. Pored košarkaša, javnih ličnosti i tajkuna Vuka Hamovića, u Beograd je skoknuo i Luka Petrović sa kombijem Grigorijevih pristalica kako se ništa ne bi prepustilo slučaju. I ovom prilikom se pokazalo da je Grigorije „broj 1“ kod Dodika u Hercegovini, i da je Luka „mali od palube“ koji mora da sluša i prati predpostavljenog Šefa.                                                                                       

Grigorije je angažovao i brojne novinarske ekipe da isprate njegovu predstavu, a šlag na tortu po običaju stavio je „RTRS“ prilogom emitovanom u centralnom Dnevniku. Novinar je ustvrdio da Grigorije ne dijeli ljude i ne stavlja se ni na jednu stranu (osim u izbornim kampanjama!), da će dobro pobijediti zlo u nekim dušama, a sam autor zaključuje da je njegova knjiga i pisanje melem koji će zaliječiti rane!? Iako je od Grigorija, previše je. On je samo želio da vida svoje rane, zaštiti položaj, poslove i privilegije koje ima, ali po svemu sudeći rezultati su skromni. Dijeljenje knjiga koje se štampaju na kila, potpisi podrške od podređenog sveštenstva, gaženje i poniženje nepodobnih, poput dobrog sveštenika Dragiše Tomića koga je ovih dana otjerao u Šavnik, su klasične komunističke metode vladanja, očuvanja moći i funkcije, koje mnogo više podsjećaju na Todu Kurtovića, Krcuna ili braću Pozderac nego na jednog vladiku Srpske pravoslavne crkve koja je od ovakvih komunista  u prošlosti stradala.

Vidar, vinar, biskup, biznismen i pisac uložio je veliki napor i novac kako bi sa predstavom o „Kočićevom perom“ povratio poljuljane pozicije, ali projekat je doživio fijasko. Otvoren i javni bojkot svih vladika je utisak večeri i glavna poruka, a ostaje da se vidi da li će se situacija promijeniti do majskog Sabora i da li će Grigorije ponovo uspjeti da spriječi smjenu i napuštanje Hercegovine, o kojoj se sve više priča i razmišlja u određenim crkvenim krugovima.

 

Nebojša Vukanović