Pravda za Bjelakovića, trebinjskog Karađorđa

Bjelakovic.jpg

Pravda za Bjelakovića, trebinjskog Kara-Đorđa

Vijest koju je objavio RTRS o ozbiljnim prijetnjama i napadu na urednika Portala Trebinje 059 Đorđa Bjelakovića duboko je potresla i zabrinula sve iskrene poštovaoce lika i djela ovog poznatog i priznatog trebinjskog novinara. Svojim oštrim perom i upornim kritikama negativnih pojava u društvu, prepoznatljivim satiričnim i hrabrim stilom pisanja, Bjelaković je pobrao simpatije šire čitalačke publike i postao jedan od simbola objektivnosti i pravdoljubivosti u Trebinju i Hercegovini. O tome svjedoči i sporni tekst „Poslednja šansa“ koji je napisala Vesna Đurić, predsjednica Mladih SNSD-a Trebinje. Hrabri trebinjski Kara-Đorđe, čije je crno mastilo i udvorništvo Luki Petroviću oflekalo i kontaminiralo medijski prostor istočne Hercegovine, nije se uplašio prijetnji i pritisaka kojima su bili izloženi on i članovi njegove porodice, pa je nakon povlačenja ponovo vratio na svoj sajt tekst mlade perjanice vladajuće stranke, koja je potpisana kao diplomirani politikolog.

Bjelaković od ulaska u novinarske vode hrabro i istrajno prenosi tuđe tekstove, pa je tako bez pitanja godinama kopirao moje tekstove i video priloge na svom sajtu. Nisam se tome protivio sve dok trebinjski Kara-Đorđe sa svojim portalom u kampanji pred lokalne izbore 2012. godine nije bio dio prljave propagande kojom sam se pokušao diskreditovati kao „topli zec“ koji je navodno dobio od tadašnje lokalne vlasti stanove u Beogradu i primorju kako bi razbio glasače. Nakon izbora Bjelakoviću sam bio zabranio da više prenosi moje tekstove i priloge, ali sam se ipak iz sažaljenja predomislio nakon što mi je rekao da je bio primoran na takve postupke jer je teško bolestan i ima srčane smetnje, pije veliku količinu skupih lijekova, da je nezaposlen i ima malo dijete i nezaposlenu suprugu.

Hrabri i pošteni Kara-Đorđe mi je uzvratio po starom dobrom srpskom običaju, ko tebe hljebom ti njega kamenom, pa se na njegovom kvazi-portalu o meni redovno objavljuju najprljavija saopštenja, tekstovi i komentari. Bjelaković je nakon ispijene kafice sa Lukom Petrovićem u trebinjskom „Marketu“ redovno i spontano ćaskao i sa pravednikom Suvarom i trebinjsku javnost obavještavao ne samo da sam veliki kriminalac, već i lažni profesor koji nikada nije ni išao na fakultet.

Nažalost živimo u vremenu u kome se nepismene i neobrazovane moralne nakaze, koje imaju malo podaničkog dara, lap-top i fotoaparat u ruci, bez ijednog napisanog teksta i kolumne nazivaju ne samo novinarima već i urednicima o čijim velikim patnjama i stradanju izvještava lažni javni servis na Dan pobjede nad fažizmom. Bjelokovićeva slika i zavjetničke tvrdnje Dejana Lučića da je ministar Dragan Mektić Hrvat, koje su na kratko presijecale 5 Dodikovih pojavljivanja u Dnevniku RTRS-a, podsjetile su nas na najmračniji period Gebelsove propagande.

Trebinje sa desetak portala vjerovatno je među vodećim u BiH već i u cijeloj Evropi, ali čast izuzecima, zbog jednoumljia i prepisivačke resavske škole svi liče kao jaje jajetu, i mogli bi se komotno nazvati SNSD 1,2,3,4 ili Sajt Lukine, Ilijine, Srđove il Sašine frakcije (treba naglasiti da Radio Trebinje i Saransak redovno prenose zanimljivije kolumne, a da je Trebinjelive jedini prenio Program Trebinje 2016. – 2020.). Sve će ovo proći, i sve blato će narod pozlatiti, ali lažni novinari, lažni analitičari, lažni eksperti i lažne patriote trebalo bi da se zamisle i zapitaju da li će možda uskoro doći vrijeme da odgovaraju zbog otvora, đubreta i prljavštine kojom su trovali svoj narod i zemlju.

Nebojša Vukanović