palpal

Pozdravi iz bratskog Zujeva

razglednica ljs.jpg

Pozdravi iz bratskog Zujeva

Ako ništa za godinu dana nisu uradili, čelnici grada bar su napisali i pokoljenima ostavili vrijednu kolekciju razglednica iz različitih dijelova svijeta. Od Štrpca, Zrenjanina, Brisela do daleke Rusije i Zujeva pregaoci putuju i traže prijatelje i investitore kako bi otvorili fabrike i nova radna mjesta. Tri čelna funkcionera grada Trebinja, gradonačelnik, njegov zamjenik i predsjednik Skupštine grada, treba da otputuju u Rusiju kako bi prisustvovali svečanosti obilježavanja dana bratskog Zujeva. Ne sumnjamo da će se tokom planirane posjete postići dalji napredak i unaprijediti privredna, kulturna i ekonomska saradnja i ojačati kapaciteti naših institucija, jer u suprotnom u daleku Rusiju ne bi išla ovako jaka i brojna delegacija na najvišem nivou. Dok nestrpljivo čekamo rezultate nove uspješne posjete sa druge strane postavlja se pitanje da li nejaka pleća gradskog menadžera Radoslava Ivankovića, poznatijeg kao Rašo Korona, mogu da iznesu toliki teret i kontrolišu ogromnu administraciju. Rašo je menadžer zapadnog tipa, on više voli da putuje u Brisel nego u Moskvu, pa je razumljiv i opravdan njegov izostanak u visokoj delegaciji jer ipak treba neko i da ostane i vodi računa o kući.
Ni jednog trenutka ne treba sumnjati u organizacione i intelektualne sposobnosti gradskog menadžera, ali ipak nije lako zamijeniti dva fizička radnika, a kamoli tri prva čovjeka u gradu, pa zato treba apelovati na građane da imaju razumjevanja i tokom planiranog boravka u Rusiji ne budu previše zahtijevni i da ne opsjedaju sjedište grada. Ako pomoć ipak bude potrebna tu je gradonačelnikova desna ruka, novi gradski konsultant i najveći buregdžija Trebinja Nikola Sekulović. Nova vlast prati savremene trendove, pa smo uz gradskog menadžera dobili i konsultanta, prekaljenog i pouzdanog Nidžu. Od kako je iz hlada svoje buregdžinice počeo za skroman honorar da konsultuje i dijeli bogato iskustvo, Nidžo je naprasno utihnuo i od silnog posla da više nema vremena čak ni da kritikuje bliske saradnike sa kojima je ranije volio „ižjes“ po koji svoj proizvod. Rašo i Nikola su i ranije dobro sarađivali na brojnim projektima, pa nije čudno što je Slavko sa njima napravio čvrstu osovinu koja treba da samelje sve probleme u gradu. U ovo doba godine nema požara i poplava, ali u slučaju vandrednih prilika Rašo i Nikola mogu da računaju na pomoć nezamljenljivih, starih i nikada potrošenih kadrova pa građani ne treba da brinu jer će sve savršeno funkcionisati kao da delegacija nije na važnom putu.
Braća Rusi ljetos su nam obećali podršku i privrednu saradnju, pa vjerujem da će i gradonačelnik uzvratiti istom mjerom. U nedostatku drugih riječi, razumljivo jer su prvi put bili naši gosti, pobratimi iz Zujeva na Trgu na Preobraženje povikaše „Živelo Trebinje“, „Živela Srbija“, pa se iskreno nadam da naše pred okupljenom masom neće ponijeti atmosfera pa da naprave lapsus i nazdrave Bjelorusiji.
Rusima ćemo vjerovatno reći da ćemo i mi kod njih investirati i početi privrednu saradnju čim asfaltiramo prvu ulicu u Trebinju. Prostora za saradnju sigurno ima, a pored nezaobilazne struje, vina i rakije Rusima treba ponuditi i med, raštan, masline, suve smokve… Dok je Zujevo zimi okovano snijegom mi treba da im šaljemo mediteransko voće i povrće koje će pravi način da donese miris Jadrana i privuče goste i turiste.
Šalu na stranu, naši proizvodni kapaciteti nisu veliki, ali sigurno je da bi dobro organizovani i od grada i države malo pomognuti, naši poljoprivrednici i vinari u Rusiji mogli pronaći odlično tržište za svoje proizvode, a Popovo polje ne bi više izgledalo kao šikara i osušena savana. Takođe sigurno bi i veliki broj Rusa koji nema dubok džep za Budvu i Dubrovnik rado došao u Trebinje ako napravimo adekvatne ponude. Ostaje nam da vidimo da li silna putovanja imaju turistički karakter, da li ćemo dobiti po koju razgledinicu i suvenir ili će Slavko napokon postići neki konkretan rezultat i dogovor vidjećemo naredne godine. Grad trenutno uzima kredit 2 500 000 kredita kako bi pokrpio budžetske rupe, planira se deficit i smanjenje izdvajanja i potrošnje, pa ako rezultati i u narednom periodu budu kao i do sada ravni nuli, teško će biti pronaći objašnjenje i opravdanje za putne i troškove reprezentacije koji neprekidno rastu.

Nebojša Vukanović