palpal

Povratak skojevaca!

Ništa bez petokrake! Da se u Trebinju ništa nije promijenilo poslednjih 70 i kusur godina govori vaskrs najretrogradnijih snaga, komunističkih i staljinističkih metoda vladanja, pokoravanja i zastrašivanja naroda, te potomaka kadrova čiji su preci zavodili teror i otimali domaćinima imovinu nakon završetka Drugog svjetskog rata. SKOJ se sad prezvao u MSD, KPJ je postao SNSD, ali u principu sve je ostalo isto, osim što su dodatno usavršene metode kontrole i stezanja potlačenog naroda. UDBA nije imala internet, društvene mreže i pametne telefone, pa je morala praviti mrežu saradnika kako bi narod držala u pokornosti i pod kontrolom. Danas je sve mnogo lakše, a špijuna i doušnika na ovim prostorima nikad nije manjkalo.

Sadašnji skojevci u Trebinju su davno prevazišli svoje idole, pretke i učitelje, a vjerujem da bi se Vlado Šegrt, Sava Mizara, Jovo Grkavac i ostale vođe Partije postidili kakvi su bili liberali i demokrate da vide šta rade savremeni Krcuni 21-og vijeka, poput Luke Petrovića i njegovih satrapa. Pravi komunisti su gradili kapitalne objekte, puteve, hidrocentrale i zapošljavali narod a nisu trudnice, samohrane majke i sirotinju ostavljali bez posla i hljeba, otimajući kao hijene od svih kako bi zidali po pet vila.

Osim terora i zastrašivanja, neokomunisti i savremeni skojevci stalno žele da ostave vidljive tragove i obilježja koji će građanima jasno staviti do znanja da su se povampirile najretrogradnije snage iz prošlosti. Tako je danas na ulasku u Stari grad podebljana petokraka i ploča Dalmatinskoj brigadi i 19-oj hnjrcegovačkoj diviziji, slično kao što je Luka lani u rodnoj Zagori obnovio crvenu petokraku i ploču Prvom okružnom komitetu KPJ u Hercegovini.

Kum Miko ga prati u stopu, pa je počela obnova škole i petokrake na Konjskom na Zupcima, gdje je1941. godine osnovana Prva bokeljska udarna brigada.

Čak je saradnja komunista i krajnje hrvatske desnice i ustaša danas jača nego ikad, jer su se ponovo ujedinili i napravili savez kako bi iznutra, mirnim putem, pljačkom, raseljavanjem, sluđivanjem i negativnom selekcijom rasturili ono malo preostalog zdravog tkiva u srpskom narodu. Bezbožnici sada idu u crkvu, ali ne da bi se pokajali i iskupili grijehove već da bi dobili neki poen i glas.

 

Problem je samo što je dobar dio naroda u zabludi i pod medijskim pritiskom misli da su bahati lopovi i razbojnici prave a ne lažne patriote. Sve je isto kao nekada samo njega nema, a jedina veća razlika je i tome što je podanika, poslušnika i špijuna mnogo više, a strah u narodu danas mnogo veći i izraženiji nego što je bio 1948. godine.