Povjerenje i povrijeđena sujeta

Koliko je jaka sujeta Luke Petrovića govori i činjenica da je juče podigao pravu hajku protiv mene, ali i austrijskog ambasadora Martina Pamera, jer se on obratio meni a ne njemu, vlastima i policiji za pomoć. Umjesto da razmisli zbog čega je ambasador pozvao mene, istraži šta se dogodilo i traži da se kazne oni koji se bahato ponašaju, povrijeđena sujeta natjerala je Luku da kritikuje ambasadora i uči ga kako treba da se ponaša!? Ambasador je svjestan da su naša policija i otuđene vlasti nažalost u službi Mafije, i da ne štite zakon, narod, državu i goste, već isključivo kriminalce koji su opljačkali državu. Sa druge strane već 10 godina moje ime je sinonim za borbu protiv nepravde, svi koji se osjećaju ugroženim od mene traže pomoć i zaštitu, i nikad nikom nisam rekao NEĆU i NE MOGU, pa nije čudno što mi se u nevolji obratio i austrijski ambasador, sa kojim se dugi niz godina poznajem. Nervozni Laki nikako da shvati da se istinski ugled, povjerenje i autoritet stiče godinama teškog i časnog rada a ne zastrašivanjem, ucjenama, pljačkom i kupovinom.

Umjesto da se osudi svaki oblik nasilja i nedoličnog ponašanja, RTRS i Lukini dvorski portali stali su u zaštitu penzionera koji je napao Pamera jer mu nije pokazao diplomatski pasoš? Jel nervozni penzioner neki policajac, carinik ili inspektor pa da ima pravo da presreće, legitimiše ljude na ulici i traži da mu pokažu lična dokumenta? Da li svaki stranac koji dođe u Trebinje treba da istakne neku akreditaciju ili pasoš na vidnom mjestu, i traži od mještana dozvolu i saglasnost da fotografišu starog „ćiru“ ili neki drugi objekat? Obišao sam mnogo država, i nikada mi niko nije prišao i histeričnim tonom zabranjivao da fotografišem Koloseum, Ajfelov toranj, Ermitraž, Akropolj ili neku drugu građevinu koja ima istorijsku vrijednost.  Kako bi se osjećao i kako bi reagovao bilo koji građanin, a ne neko sa diplomatskim imunitetom, da ga bez ikakvog razloga i povoda pred djecom neko napadne na ulici, počne da viče, vrijeđa i prijeti da će slomiti telefon ako nastavi sa fotografisanjem? Ako je nekom Bileća kraj svijeta i najdalja destinacija, to ga nikako ne amnestira da glumi Iliju Čvorovića i presreće strance na ulici misleći da će nekom fotografijom ugroziti njega i državu!                                

Čudne su poruke naših lažnih vođa, koji su brojnim devijacijama sve okrenuli naglavačke i napravili od nas zemlju paradoksa. Da li je nedolično i neprihvatljivo da neki civil presreće strance na ulici i napada ih, ili je to prihvatljivo i srdačno ponašanje koje treba pozdraviti i podstaknuti, kako to pokušavaju da predstave režimske sluge sa RTRS-a? Nervozni pokreti, pogled i mlataranje rukama starca, koji je bio iznerviran što mu ambasador nije pokazao diplomatski pasoš i što je u Trebinje došao vozilom bez diplomatskih tablica, najbolje svjedoče koliko je bio srdačan i prijatan njegov nepotrebni prepad.                                                                                            

Ukoliko želimo da nam dođe što veći broj turista, onda se slične gluposti ne smiju ponavljati, jer ambasadori imaju veliku moć da svojom riječju i lošim iskustvima zatvore nam mnoga vrata. Umjesto da gradonačelnik izrazi žaljenje zbog nepotrebnog incidenta i starcu lijepo kaže da njegovo ponašanje nije pristojno, Luka je dao sebi za pravo da drži slovo ambasadoru i govori mu šta je nediplomatsko ponašanje, jer  ima više povjerenje u mene nego u Lakija Lučijana. Bilo je sasvim prirodno da reagujem na poziv ambasadora, napišem tekst kada već nisam bio u Trebinju i podstaknem policiju da otkrije šta se dogodilo. Ni slutio nisam da će režim od svega napraviti novu hajku protiv mene, i da će od nervoznog i bahatog penzionera praviti žrtvu, umjesto da skromnom kaznom daju primjer svima da moramo biti pristojni, i da pojedinci ne mogu glumiti šerife, ograničavati slobodu gostima i turistima.

O lažima i podlostima nedostojnih poslušnika svake vlasti, neobrazovanih i lažljivih ulizica sa RTRS-a suvišno je trošiti mastilo. Iako sam napisao da je Pamer verbalno napadnut, i da je sjeo u svoje vozilo kako bi izbjegao fizički sukob, u Dnevniku RTRS emitovan je jedan u nizu sramnih priloga prepun neistina kako sam tobože izmislio fizički napad. Prilog bi se jednog dana trebao prikazivati studentima novinarstva kao primjer neprofesionalizma i zloupotrebe medija, i kako se nisko može pasti ako se slijepo podvlačite moćnicima. Da me je dotična „novinarka“ pozvala da čuje i moju stranu, što je bila obavezna ako već radi prilog o meni, sigurno je da ne bi izrekla onoliko laži i gluposti. Staviti obraz pod zadnjicu često nije lijepo ali je korisno. Stalno ističem da je to maksima pojedinaca koji nikako ne mogu da shvate da sve bude i prođe, i da treba nastaviti živjeti i raditi kada Luka i ostale prolazne nevažne bitange, koje je poplava u teškim vremenima izbacila na površinu, završe na smetljištu istorije, gdje im je odavno mjesto.

 

Nebojša Vukanović