Potrebna solidarnost i razumjevanje, pohvala banjalučkih hotelijera

Portal Buka je objavio vijest kako su pojedini hotelijeri u Banjaluci odlučili da ustupe svoje objekte za smještaj ljudi u karantinu, posebno onih koji su primorani da se vrate iz inostranstva, i njihova odluka je za svaku pohvalu. Dok kriza ne prođe svakako neće biti putovanja, smještaja i odmora, pa bi mnogi mogli slijediti primjer banjalučkih hotelijera, ustupiti svoje objekte i pomoći da se kriza lakše prevaziđe.

Mnogo je naših ljudi koji su otišli da rade u Evropu, trbuhom za kruhom, mnogi su radili na crno i sada su ostali bez posla, primorani su da se vrate kući. Treba imati razumjevanja prema tim našim ljudima, koji su u veoma nezgodnoj situaciji, i trebamo imati dovoljno razumjevanja za njihove probleme u vanrednoj situaciji.

Kolektivni smještaj u šatorima, sa krevetima na sprat koji su gusto postavljeni jedni pored drugih, bez mokrih čvorova i osnovnih uslova za boravak ljudi dvije nedelje, po hladnom vremenu, kiši i snijegu koji će po najavama meteorologa biti narednih dana, nije uslovan i pogodovao bi širenju zaraze. Zato sam dao ideju i predložio da se neke kasarne ili paviljoni studentskih domova, u kojima ne borave studenti jer je prekinuta nastava, isprazne i u njima organizuje karantin za naše ljude koji su primorani da se vrate kući. Studentske stvari koje su ostale u soboma bi se popisale, prebacile u podrum dok kriza ne prođe, a posle 15 dana karantina kad kriza prođe sobe bi se dezinfikovale, očistile i okrečile, bile spremne za smještaj studenata. Tako bi uslovi za smještaj u karantinu bili puno humaniji, u odnosu na šatore na granici, naši ljudi bi lakše prošli kroz krizni period i ne bi narušili svoje zdravlje u hladnim šatorima.

Mnogo studenata mi je pisalo, ostavljalo komentare i bunilo se zbog moje ideje, bojeći se tobože kako će u karantinu studentski domovi biti uništeni. Zanimljivo da mi pišu upravo oni koji su mi ranije anonimno govorili o problemima u studentskih domovima, zatvaranju čitaonica, rušenju dijelova namještaja i loše izvedenim radovima, i vrlo brzo nakon što sam pisao i skrenuo pažnju javnosti problemi su bili sanirani.

Čudno je da studenti ne pokazuju solidarnost, već gledaju samo sebe i svoj interes. Svi oni koji se bune i oštro reaguju na moju ideju neka razmisle kako bi reagovali kada bi njihov otac, majka, brat, sestra ili djevojka, neko možda i narušenog zdravlja, morali da borave 14 dana u hladnim šatorima, po kiši i snijegu koja nas očekuje, da li bi ovako reagovali, ili bi mi od mene tražili da pišem i skrenem pažnju na loše i nehumane uslove u kojima borave njihovi najbliži i članovi porodice?

U vrijeme krize, koja će po svemu sudeći potrajati najmanje dva mjeseca, treba pokazati više razumjevanja i solidarnosti, a ne samoživost i gledanje isključivo ličnih interesa. Korona će biti i proći, ali trebamo  pokazati da smo ljudi koji imaju empatiju, kolektivni duh, strpljenje, solidarnost…

 

Nebojša Vukanović