Poniženje Srpske
Neću se sastati sa Bakirom Izetbegovićem. Neće biti sastanka SNSD-a i SDA. Sa Bakirom se mogu sastati samo u Banjaluci u Palati Predsjednika. Bakir Izetbegović je islamski fundamentalista koji nastavlja politiku svog oca Alije. Ne pristajemo na pritiske i ucjene, neće se razgovarati o Reformskoj agendi dok se ne potpiše kredit MMF-a… Teško se prisjetiti i nabrojati koliko je puta Milorad Dodik pogazio svoju riječ samo u poslednjih 10 dana, i u koliko je navrata grubo ponizio i osramotio Republiku čiji je predsjednik. Kako sam i najavio prije desetak dana u tekstu „Dodikova beogradska kapitulacija“ da potpisivanje SSP-a nije jedina kapitulacija i da je Dodik spreman da skine i gaće kako bi prije lokalnih izbora dobio novac od MMF-a, nedostojni predsjednik Republike Srpske nažalost ih je ubrzo skinuo i to ja javno, klečeći pred Bakirom Izetbegovićem i cjelokupnom domaćom javnosti. Rahmetli Alija se preselio u dženet ili džehenem tužan jer nije dočekao da ponizi Srbi i natjera ih da pred njim kleče na koljenima, ali njegov sin Bakir je imao više sreće.
Iako su pravili propuste i greške kao i svi smrtnici, srpske vođe u teška ratna i poratna vremena nisu sebe dovele u bezizlanu situaciju da moraju javno ponižavati cijeli narod kako bi dobili milostinju, ali nakon decenije bezočne pljačke, sistematskog razaranja i pohare cijelog društva, svih institucija, javnih ustanova i preduzeća, Republika Srpska je pala na najniže grane. Produžetak agonije i diktature režima zavisi isključivo od novaca MMF-a, pa je Dodik spreman na sve kako bi ih dobio prije izbora i tako još jednom pokušao iskriviti i prikriti surovu realnost od građana. On je davno naučio staru poslovicu da staviti obraz pod zadnjicu često nije lijepo ali bude korisno, pa njegov potez za većinu nije nikakvo iznenađenje. Svi bi se iznenadili da je jednom u svojoj političkoj karijeri bio principjelan i da je održao svoju javno datu riječ.
Svojim neuravnoteženim ponašanjem i nekontrolisanim izjavama nanio je veliku štetu Republici Srpskoj i ponizio je sve njene građane. Da je ćutao i pristao na ucjene pod izgovorom potrebe sprovođenja reformi i evropskog puta umjesto što je po običaju bespotrebno nekoliko dana galamio i davao isprazne izjave o Bakiru, srpstvu i izdajnicima, ne bi bar javno ponizio cijelu naciju i Republiku. Ovako je svima pokazao da je Srpska slaba, da je na koljenima i da je spremna na nova popuštanja i ucjene jer se njena otuđena vlast nalazi na ivici. Šta će se desiti ako sutra MMF, Bakir i ambasadori kažu da je neophodno prodati Elektroprivredu ili Šume RS? Da li će nam otimati jedan po jedan rudnik, polje i planinu dok nas kao roblje ne satjeraju u neki mali siromašni rezervat?
Nije problem u Dodiku već u narodu koji uporno ćuti, trpi uvrede, laži i poniženja. Da li smo se to pretvorili u kukavice koje bez otpora prate slijepog vođu i svjesno idu ka jami i ponoru? Hoćemo li svojoj djeci pokazati zarđali stub gradske rasvjete i komad raspalog asfalta i reći – za ovo smo prodali Vas i Vašu budućnost. Hoćemo li im pokušati objasniti da smo se zbog naivnosti, kesice namirnica, oktobarskih 50 ili 100 pretvorili u poniznu sirotinju? Da li će razum ponovo izgubiti bitku pred lažima, prevarama i manipulacijama?
Kafanski sporazum Mileta i Bakira „U jednistvu je snaga“ skinuo je maske i sa predstavnika međunarodne zajednice. Zapadu Dodik odgovara jer on sistematski razara Republiku Srpsku, sve njene institucije i pore društva efikasnije od bilo kog nametnutog predstavnika ili okupatora, i zato određene moćne zemlje sa zapada, prije svega Velika Britanija i njene bliske saveznice, tolerišu ovakvo njegovo ponašanje, pružaju mu prećutnu podršku i slamku spasa u odsudnim trenutcima. Kada kao Neron sve zapali i uništi, kada iza sebe ostavi samo dugove, prah i pepeo, njima neće biti teško da iskoriste povoljan trenutak, potezom olovke prekroje dokumenta i ozvaniče našu surovu realnost i stanje na terenu.
Na kraju se nakon svega treba samo zapitati šta još treba da se dogodi, šta više treba reći, napisati i otkriti, kakav gaf i propust Dodik i njegovi kolaboracionisti treba da naprave da bi letargična nacija ustala iz apatije i rekla DOSTA JE!
Nebojša Vukanović
