Ponašanje pojedinca i naroda u različitim okolnostima

slike srecnog naroda.jpg

Ponašanje pojedinca i naroda u različitim okolnostima

Svaka jedinka ne ponaša se isto u različitim okolnostima, i podložna je pozitivnim i negativnim uticajima društva i neposrednog okruženja. Tako imate primjere da braća blizanci, koji su nakon razvoda roditelja odrasli i žive u različitim sredinama i društvu, fizički jako sliče ali imaju potpuno različite obrasce ponašanja i moralne norme. Jedan koji se družio sa narkomanima i alkoholičarima prihvatio je pravila ponašanja svog okruženja i postao ovisnik, dok je drugi postao ugledan intelektualac jer se družio sa pristojnom i lijepo vaspitanom djecom.

Svaki čovjek ima brojne vrline i mane, i zavisno od moralnih i drugih normi koje su postavljene i prihvatljive u njegovom društvu, preovladaće onaj dio ličnosti kojim će se lakše uklopiti u svoje okruženje. Jedna osoba u pristojnom društvu živi potpuno neupadljivo kao normalna osoba, dok se u kriminalnom miljeu pretvara u brutalnog nasilnika. Zbog toga često od roditelja možemo čuti da kažu da im je dijete upalo u loše društvo, kada pokušavaju naći neko opravdanje za loše ponašanje svojih potomaka.

Slične paralele sa jednog pojedinca mogu se prenijeti i na cijelo jedno društvo, narod i državu. U različitim okolnostima cijeli kolektiviteti idu iz jedne u drugu krajnost, i uklapaju se u norme koje su prihvatljive u njihovom okruženju. Naši gastajbateri u Njemačkoj su među najvrednijim i najsposobnijim radnicima koji zarade penziju bez ijednog prekršaja, i kada se vrate u otadžbinu ne mogu da se priviknu na haos i neuređen sistem kakav je trenutno kod nas. Oni su navikli da žive u uređenom sistemu, često kritikuju svoju blisku rodbinu, koja nažalost nije imala priliku da osjeti prednosti života u pravnoj i uređenoj državi, što prihvata korupciju, ucjene, haos kao društveno-prihvatljive norme ponašanja.

Režim u Republici Srpskoj je bahat i beskrupulozan, ne bira sredstva da bi došao do cilje, koristi se najprizemnijim, najprimitivnijim i najnemoralnijim sredstvima kako bi opstao na vlasti. Režim je postavio standard da je sve dozvoljeno i dopušteno ako je u interesu Partije i njenog Vođe. Jedino kao ponizna, poslušna jedinka i član Partije koji prosi glasove za predpostavljene, danas možete dobiti neki pristojan posao i minimum uslova za život dostojan čovjeka, a policijske dosije i kriminalno ponašanje često donosi dodatne poene za napredovanje u društvu. Negativna selekcija prisutna je na svakom koraku, svaka devijacija se nagrađuje kako bi društvo što niže palo, a time režim dodatno ojačao.

Svi koji imaju stav, ne žele da budu poslušnici i uklope se u nakaradni sistem, bivaju označeni, progonjeni i ne dobiju niti jednu šansu da pokažu svoje sposobnosti. Obrazovanje je potpuno uništeno i obezvrijeđeno, a srpski narod postao je obezglavljen još nakon Drugog svjetskog rata kada je sistematski uništena i rasturena srpska inteligencija. Zbog toga danas presuđeni i bahati razbojnici, otmičari i kriminalci mogu postati poslanici, načelnici i ministri, a ugledni univerzitetski profesori i intelektualci često su poniženi u izbornim procesima jer dobiju i 50 puta manje glasova od nekog anonimnog dilera i sitnog prestupnika.

U našem nakaradnom sistemu, u kome su pogažene sve moralne norme i pravila, ljudi su često primorani da se ponašaju kao hijene, gaze jedni preko drugih pokušavajući da prežive i pronađu spas do dolaska nekog normalnijeg perioda života. Ljude ne cijene sebe, a kamoli nekog drugog, predali su se, klonuli su u beznađe i apatiju jer misle da ne može biti bolje. Zbog toga su spremni da prodaju sebe, porodicu i budućnost svoje djece za 50 maraka ne misleći šta će biti sutra. Sve je obesmišljeno i obezvrijeđeno, a režim sistematski uništava svaku zdravu organizaciju, ćeliju i jedinku u društvu jer one predstavljaju opasnost i klicu koja bi mogla pokrenuti proces buđenja i ozdravljenja posrnule nacije i društva. Zbog toga ne treba da nas puno čude i brinu rezultati izbora.

Ljudi se vode malim ličnim interesima ne vodeći brigu o kolektivnom interesu nacije, a dalekosežno sve dođe na naplatu i svi će biti na gubitku kada pukne vještački naduvani balon. Kroz istoriju ništa se nije moglo održati na silu, pa neće ni režim Milorada Dodika. Tek kada većina ljudi shvati ozbiljnost situacije, male lične interese podrede kolektivnim, može se očekivati rušenje nakaradnog sistema i početak oporavka posrnulog društva, vraćanje dostojanstva, osnovnih ljudskih prava i sloboda svakoj jedinci u društvu.

Nebojša Vukanović