palpal

Pomirenje

Trebinje.jpg

Pomirenje

Kako vrijeme prolazi, Trebinje me na žalost sve više podsjeća na neki veliki i otvoreni rijaliti šou u kome se glavni junaci neprekidno svađaju i napadaju kako bi zabavili publiku. Kao na Farmi i Velikom bratu, javne ličnosti se takmiče ko će koga bolje da napadne i izvrijeđa kako bi pridobio simpatije svojih pristalica posmatrača, a sukobi iz dana u dan dobijaju na intenzitetu.
Istorija je učiteljica života, i znamo da obračuni i sukobi ne donose nikakvo dobro, a da su posebno opasni i štetni unutrašnji sukobi unutar jedne nacije. Mi Srbi smo se oduvijek dijeli na razne frakcije i stranke, postajali ljevičari i desničari, monarhisti i republikanci, četnici i partizani, centralisti i autonomaši, tradicionalisti i liberali. Veliki Dušan Kovačević napisao je kultnu knjigu o 20 srpskih podjela Srba na Srbe, a vjerovatno bi uskoro napisao novo prošireno izdanje da ovog ljeta posjeti najjužniji grad Srpske.
Od rata se ne pamti da je atmosfera u gradu bila vrelija i napetija, a tenzije se dodatno podižu svakog dana. Najuticajniji ljudi su glavni akteri svih događaja, a ako se ovako nastavi situacija bi vrlo lako mogla i da se izmakne kontroli. Smatram da je potrebno ohladiti glave i pokušati pronaći način da se smire uzavrele strasti, jer u ovom sukobu, kao i u svim ostalim, ispaštaju samo građani. Da grad okupi na jednom mjestu i vrati sve sposobne, obrazovane, poštene kadrove i intelektualce ponovo bi nam nedostajalo kvalitetnih ljudi koji su potrebni da se zaustavi višedecenijsko propadanje i stagniranje. Volio bih da griješim, ali bojim se da ovaj, kao i ostali sukobi, samo utiču da se situacija dodatno pogoršava i da ljudi masovnije odlaze sa ovih prostora. Zbog toga nam je hitno potrebno unutrašnje pomirenje, a potom i normalizacija odnosa sa Banjalukom, Beogradom, Sarajevom i ostalim centrima moći. Suviše smo mali i slabi, i ne smijemo dozvoliti da budemo obični pijuni u nečijim rukama, i da preko nas regionalni centri moći testiraju svoju snagu i međusobno šalju poruke. Moramo učiti od drugih, a možda nam najbolji primjer daju komšije Dubrovčani. Kao iskusne diplomate vijekovima su se vodili maksimom „sa svakim lijepo, ni sa kim iskreno“, trudili su se da sa svima imaju dobre odnose, bez krajnje nužde nisu se miješili u bilo kakve sukobe i napravili su jedan od najljepših i najatraktivnijih gradova u Evropi.
Neprimjerenim riječima međusobno se napadamo i ponižavamo, potom vrijeđamo predsjednika Srbije i Republike Srpske, ma ko bio na tim funkcijama, i tako kao na Farmi samo skrećemo pažnju i izazivamo osmjehe dokone publike koja uživa u skandalima. Bez bilo kakve potrebe i koristi provociramo sukobe sa uticajnim osobama i tako samo nanosimo štetu građanima koji bi najradije da ih svi ostave na miru i omoguće im da imaju bar minimalne uslove za normalan život dostojan čovjeka.
Iako sam se trudio da nikada ne koristim teške, uvredljive i neprimjerene riječi, svojim kritikama želim da dam doprinos da se suzbiju negativne pojave u našem gradu i društvu, mnogi će pomisliti da sam i ja dijelom doprinio ovako napetoj situaciji.
Zbog toga ću ja pokušati da dam skroman i mali doprinos smanjenju tenzija, i u narednom periodu uzdržaču se od javnih kritika gradonačelnika, vladike i ostalih javnih ličnosti. Nadam se da će na kraju ipak preovladati razum, i da će umjesto međusobnog utrkivanja i pokazivanja nadmoći i uticaja, slava grada dovesti do toliko željenog i potrebnog preobraženja i pomirenja kako bi Trebinje postalo miran i tih grad ugodnog življenja na granici različitih država, kultura i civilizacija.

Nebojša Vukanović