Podsjećanje na naše soroševce i obojene revolucije

Licemjerstvo je jedna od glavnih odlika čelnika režima u Republici Srpskoj, a uporni napadi najbolja odbrana. Kratko podsjećanje, prelistavanje arhive i štampe sa kraja 90-ih  govori kako kao narod olako nasjedamo na iste priče i zaboravljamo važne stvari, čak iz naše bliske prošlosti. Vrlo brzo smo zaboravili ko je bio dašak svježine na Balkanu, reformista, ko je rekao da je u srebrenici bio genocid, pozivao Radovana i Ratka da se predaju dželatima…                                     

Tako Milorad Dodik i njegove sinekure godinama pričaju o Sorošu, zavjerama i obojenim revolucijama, a upravo je uz njihovu pomoć dva puta došao na vlast, prvi put 1998. pučom uz direktnu pomoć stranih službi, a drugi put 2006. takođe uz svesrdnu pomoć stranaca i Pedija Ešdauna koji je nasiljem, smjenama, zabranama rada i blokadama računama Dodikovim političkim protivnicima omogućio njegov povratak na vlast.  Fotografija Dragana Lukača i Predraga Ćeranića u policijskim uniformama od 9-og septembra 1997. ispred hotela Bosna, kako istjeruje poslanike Narodne skupštine RS i tadašnjeg predsjednika Momčila Krajišnika, pokazuje nam da se poslije 21 godine ne samo događaji, već  ni akteri nisu promijenili.                                                                      

Dodik je od početka favorit sila koje tradicionalno nisu naklonjene Srbima, a kolaž fotografija sa kraja 90-ih u 4 različita odijela i susreta sa Medlin Olbrajt, govore o bliskosti saradnje Dodika, Biljane, Olbrajt i SAD.

Dodik neprekidno vodi pogubnu neoliberalnu politiku zaduživanja, rasprodaje prirodnih bogatstava i javnih preduzeća, i stalno ima otvorenu ili prećutnu podršku MMF- i velikih sila koje tradicionalno nisu naklonjene Srbima. Njima odgovara ucjenjen čovjek prepunih džepova koji je spreman da uradi sve kako bi opstao na vlasti, sačuvao glavu, bogatstvo i privilegije. Zato mu dozvoljavaju da truje javnost, podiže tenzije, glumi patriotu, i podržavaju ga jer za njih radi odličan posao i sistemski iz temelja razara Republiku Srpsku, njene institucije, narod i društvo.

Da bi skrenuli pažnju javnosti sa ključnih problema i sumorne stvarnosti, Dodik i njegove sinekure uporno podmeću i ponavljaju priče o teorijama zavjere, Sorošu, obojenim revolucijama jer znaju da to budi emocije u srpskom narodu zbog dešavanja u bliskoj prošlosti. U tome ne biraju riječi ni sredstva, ne poštuju čak ni mrtve. Tako bijedni Stefan Karganović, koji je uzeo milione od Vlade na projektu Srebrenica, u tekstu koga juče prenosi NSPOM za pokojnog Davida Dragičevića piše „Da se nije udavio u Crkveni, žrtveni jarac David bi na jesen komotno mogao da se kandiduje za predsjednika RS“.. Toliko je to bijedno, jadno i nisko da nije vrijedno komentara!

Naš narod je nažalost kratkog pamćenja i zaboravlja da su upravo oni koji sada pričaju o Sorošu i Amerikancima, bili dašak vjetra na Balkanu koji je uz njihovu pomoć nasiljem došao na vlast. Zato smatram da je važno vratiti se u prošlost i objaviti neke tekstove iz 1997. godine koji govore o ponašanju i uzrocima zaokretima Biljane Plavšić i njene ekipe predvođene Miloradom Dodikom, koja i danas vlada Srpskom!

Tako Večernje novosti od 21.6.1997. pišu tekst „Dolari za dr Plavšić“ u kome se govori o uplati 5 miliona dolara iz SAD, od ukupno 30 miliona dolara donacije, kako bi napravila raskol i raspustila Narodnu skupštinu RS, te uticaju njenog šefa Kabineta Miloša Price, koji je američki državljanin rođen u SAD.

Pored Price, snažan uticaj na Biljanu Plavšić imao je takođe američki državljanin,  njen savjetnik Aleksandar Pavić, koji je od strane DB-a najuren iz Kabineta kada je utvrđeno da je blizak stranim službama, i koji je sada na zadatku „analitičara“ koji glumi „rusofila“ i agitatora Milorada Dodika i njegovog režima.

Gotovo istovremeno sa tekstom o dolarima za Biljanu, u beogradskom prozapadnom listu „Naša Borba“ 13.7.1997. izašao je intervju Miloša Price u kome on govori o razlozima Biljane Plavšić da donese Odluku o raspuštanju Narodne skupštine RS, te svojim vezama sa zapadom i optužbama da je eksponent stranih bezbjednosnih službi.

Prica lažno tvrdi da ne radi za strane službe, te da Biljana Plavšić neće napustiti Glavni odbor SDS-a i osnovati novu stranku, ali su ga već poslije par mjeseci dešavanja na terenu demantovala.

REPETITIO EST MATER STUDIORUM! Našem narodu uporno treba ponavljati činjenice i događaje iz bliske prošlosti kako uporno ne bi nasjedao na jeftine podvale i ponavljao iste greške koje je kasnije skupo plaćao.

 

Nebojša Vukanović