palpal

Podsjećanja na Dan Trebinjske brigade VRS

Vojvoda Nedeljko Vidakovic.jpg

Trebinjska brigada je najstarija vojna formacija Vojske Republike Srpske, a njeni pripadnici učestvovali su u ratu još od oktobra 1991. godine, pola godine ranije od formiranja većine brigada i vojnih formacija VRS. Od proljeća 1992. godine pripadnici Trebinjske brigade vodili su žestoke borbe sa najelitnijim gardijskim jedinicama neprijateljske Hrvatske vojske, i uprkos neprijateljskoj nadmoći u ljudstvu i tehnici uspjeli da odbrane grad od agresije i okupacije. U odbrani grada poginulo je skoro 300 boraca, a više stotina je ranjeno ili ostalo trajan invalid. Nažalost u poslijeratnom periodu vlasti nisu pokazale dovoljno poštovanja borcima, jer po staroj navici i lošem srpskom običaju Boga i vojnika sjetimo se samo u nevolji i kada je teško, a čim teška vremena prođu Boga zaboravimo a vojnika ne poštujemo. Sa vjerom i nadom da će se ispraviti nepravda i greške iz prošlosti ponovo objavljujem tekst „Ponižene i zaboravljeneslavne srpske vojskovođe“ koji sam napisao uoči Vidovdana 2015. godine. http://www.nebojsavukanovic.info/node/1247.

Ponižene i zaboravljene slavne srpske vojskovođe

Slavni srpski vojvoda Radomir Putnik umro je 1917 u Nici, a poslednje bolničke dane proveo je sam i zaboravljen od svih. Iako je imao presudnu ulogu u velikim pobjedama u Balkanskim i Prvom svjetskom ratu, država nije imala dovoljno sredstva za liječenje u Francuskoj, a njegovi posmrtni ostaci prebačeni su iz Francuske u Srbiju tek 1926. Djeluje neobično, ali Kanađani su odali mnogo veću počast vojvodi Putniku od njegovih sunarodnika. Vjerovatno malo Srba zna da je u Kanadi još 1918. jedan planinski vrh na Stjenovitim planinama nazvan Putnik po vojvodi koji je izvojevao prve velike savezničke pobjedeu Velikom ratu.

Njegov nasljednik vojvoda Petar Bojović doživio je mnogo težu sudbinu. Januara 1945. godine nakon „oslobođenja“ i upada u porodičnu kuću, starca od 87 godina pretukli su i ubili sunarodnici, pripadnici zloglasne OZNE, a potom su preko Radio Beogradu upozorili Beograđane da će biti uhapšen svako ko pokuša otići na sahranu slavnom vojvodi. Nijemci su pokazali mnogo više poštovanja od nas Srba, i nakon što je 1941. odbio bilo kakvu vrstu saradnje sa okupatorom vojvoda bio je u kućnom pritvoru.

Najveća herojina Prvog svjetskog rata Milunka Savić u Balkanskim i Prvom svjetskom ratu bila je ranjena devet puta, i žena je sa najviše vojnih odlikovanja u istoriji. Nakon rata preživljavala je čisteći klozete u Beogradu odbivši ponudu Francuske da dobije azil i njenu nacionalnu penziju. I u Drugom svjetskom ratu bila je hapšena i proganjana, i tek 1972. pred samu smrt od države je dobila mali stan u predgrađu Beograda.

Od vojvode Putnika, Petra Bojovića i Milunke Savić, do heroja iz poslednjeg Otadžbinskog rata, bezbroj je primjera maćehinskog odnosa srpskih vlasti i političara prema vojnicima i oficirima koji su ginuli za slobodu. O junaštvu i hrabrosti hercegovačkih vojvoda Neđa Vidakovića i Rada Radovića čak su i hrvatski generali u svojim memoarima pisali sa poštovanjem i divljenjem. Umjesto zahvalnosti za izvojevane Mitrovdanske pobjede i slobodu, vojvodu Rada mučki je 1998. ubio pripadnik DB-a , a rijetki se još sjete da obiđu porodice i odaju priznanje i poštovanje. Najhrabriji i najpošteniji su poginuli ili su naknadno uklonjeni jer su se pojedinci pribojavali velikog uticaja hrabrih, čestith i poštenih ljudi na narod, a glavne poluge vlasti preuzeli su dezerteri i ratni profiteri.

Maćehinski odnos vlasti prema generalu Radovanu Grubaču velika je sramota za sve Hercegovce. Od osnivanja maja 1992. do kraja rata general Grubač komandovao je Hercegovačkim korpusom, i sa malim brojem vojnika uspješno branio ogromnu liniju fronta od Konavala do Konjica i Goražda. O čojskom i viteškom ratovanju govori činjenica da nijedan njegov oficir i vojnik nikada nije bio optužen za ratne zločine. Nažalost po starom srpskom običaju nakon što je došao u sukob sa Božidarom Vučurevićem i civilnim vlastima, general Grubač je marginalizovan, i morao je iz Trebinja otići u Beograd. General Grubač, pukovnik Zubac, kao i mnogi drugi visoki oficiri VRS, danas nemaju ni najmanju garsonjeru u Trebinju i Hercegovini.

Vidovdan je ostao jedini dan u godini kada se još prisjetimo heroja koji su podnijeli veliku žrtvu za slobodu nacije, pa je to i pravo vrijeme da se isprave greške i nepravde počinjene u prošlosti. Hrvati su na Ivanici, okupiranom dijelu Trebinja koji je pripao opštini Ravno, atraktivno zemljište sa pogledom na more podijelili su Čermaku i drugim svojim generalima kako bi sagradili vile. Naši generali ne trebaju biti milioneri i imati velike firme, poput Čermaka, Markača, Gotovine, ali je potrebno da im država za koju su se borili iskaže poštovanje i omogući život dostojan čovjeka.

Nebojša Vukanović