Podrška Jeleni i Drašku – ništa sa zlom i Mafijom!

Sa Dodikom je mnogo bolje biti neprijatelj nego „prijatelj“, koalicioni partner i saveznik. Ovo sam javno ustvrdio u više navrata, a poniženi i zgaženi Marko Pavić i pokojni DNS, koji je pretvoren u jedan privjezak i frakciju SNSD-a i služeno mu opijelo nakon imenovanja karikature i marionete Nenada Nešića za navodnog predsjednika ostatka ostataka, najbolji je primjer koliko je tvrdnja istinita. Ako je zbog jedne neposlušnosti Dodik slomio kičmu, zgazio i ponizio ključnog partnera iz „najdugovječnije“ koalicije, nakon 20 godina saradnje, onda je jasno šta mogu očekivati ostali koji su u kolu sa njim!

Kao jedan od zagovornika bezkompromisne borbe protiv režima Milorada Dodika, SNSD-a i satelitskih partija, u potpunosti podržavam stav i inicijativu poslanika PDP-a Jelene Trivić i Draška Stanivukovića da opozicione stranke na svim nivoima odmah treba da prekinu bilo kakvu saradnju sa SNSD-om, kao istinskim zlom i mafijom koja uništava sve pred sobom, prijeti da potpuno uništi Republiku Srpsku, razarajući njenu ekonomiju, institucije, narod..

Iako su mnogi papci otišli, poput Stevandića, Bojića, Banjca ili Tadića, manji dio ljudi i u PDP-u i SDS-u i dalje jednim okom namiguje Dodiku, želi saradnju i tzv „veliku koaiciju“ sa SNSD-om, očekujući da će na lokalu dobiti neke mrvice i zadovoljiti lične ambicije i interese. To je pogubno za opoziciju, jer par konformista lako u očima naroda, uz pomoć režimskih medija, diskredituje sve ostale i daje povod za otrcanu floskulu „svi su isti“ a suštinski smo dva različita svijeta udanjeni po svemu svjetlosnim godinama.

Svi oni koji žele saradnju sa SNSD-om neka vide kako je neslavno završio Starac Marko od stotinu ljeta, neka ga pozovu i pitaju za mišljenje, i budu svjesni da će i oni na kraju neslavne  karijere završiti kao stara, odbačena, iskorištena i prljava krpa na smetljištu. Mogu da nauče i na primjeru Tadića, Bojića, Krčmara ili Zlatka Maksimovića, koji su nestali sa scene i završili karijeru čim su se rukovli i napravili pakt sa režimom.  Faulu na ivici šesnaesterca u dvije opozicione stranke trenutno su najbliži Cicko Bjelica i Slaviša Marković, koji do sada vješto krije tajne sastanke sa Ćorićem i SNSD-om, mada nije jedini koji u Semberiji namiguje Dodiku.

Uopšte nije važno koliki je broj ljudi koji se bore protiv zla i Mafije, oličene u jednoumlju i strahovladi jednog čovjeka, važno je da su iskreni, hrabri, solidarni i istrajni, jer narod prepoznaje i razlikuje istinske borce za pravdu i red od kalkulanata, licemjera i populista. Ako opozicija, ma koliko ljudi u njoj ostalo, bude iskrena i bezkompromisna, dobrom organizacijom obezbjedi regularnost izbora i spriječi krađu glasova, narod će dati snažnu podršku, jer je najmanje 70% građana nezadovoljno stanjem u društvu i svjesno da idemo pravo u duboku provaliju ako nastanemo slijediti slijepca. Veliko je nezadovoljstvo i u redovima vladajućih, ali i strah zbog koga ćute i ne smiju da napuste Partiju zbog omerte, mafijaškog zavjeta ćutanja, o kome je Dodik javno govorio na Skupštini tvrdeći da njega, kao ni sicilijansku Mafiju, niko ne smije da napusti.

Pitanje je da li pod ovakvim uslovima, bez izmjena izbornog zakona i rada RTRS-a, treba bojkotovati izbore i vršiti pritisak da se stvori bar minimum uslova za slobodne i demokratske izbore. Ukoliko se ne ide u bojkot, smatram da u sklopu priprema za lokalne izbore treba raščistiti stvari, i u prvi red staviti one koji se istinski bore protiv režima, a svi koji bi da kalkulišu neka znaju na čemu su i na vrijeme odluče na koju će stranu. U ovakvim nedemokratskim društvima, gdje vladaju novac, ucjene i pritisci, nikada niste apsolutno sugurni da li će neko izdati, ali treba se pročistiti od potencijalnih kalkulanata, zbiti redove i pošteno se boriti za bolje i pravednije društvo, a narod će to sigurno znati da prepozna jer istina i pravda uvijek na kraju pobijede nasilje, laži, zlo i nepravdu.

 

 

 

Nebojša Vukanović