Pod značkom Srpske

Na šta spade srpstvo napaćeno, da jedna mala značkica na reveru bude vaskoliki patriotizam nedostojnog srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, od silnih najava, izjava, prijetnji i arlaukanja. Lažni patriota mjesecima je zamajavao javnost kako će srpsku trobojku unijeti u Predsjedništvo BiH i zajedničke institucije, iako se one tamo nalaze dugi niz godina, da neće održati sjednice Predsjedništva BiH bez srpske trobojke iza sebe, ali Dodik ne bi bio Dodik da sam sebe ne porekne po svom starom običaju prvom prilikom. Prvo konsultacije oko budućeg predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, a potom i prva redovna sjednica Predsjedništva BiH, održana je bez zastave Republike Srpske u prostoriji, ali umjesto da napokon ućuti i prestane sramotiti narod i Republiku Srpsku, Dodik nastavlja sa zamajavanja javnost jeftinim trikovima tvrdeći da je na reveru imao značkicu i bojama srpske zastave!?

Dodikovo neozbiljno i sramno ponašanje samo je jedan pokazatelj kakav je loš državnik, ali veliki manipulator i populista kome ništa nije sveto. Pravi lideri i državnici bave se ozbiljnim pitanjima, rješavaju suštinske probleme građana i društva vezane za privredu, zapošljavanje, ekonomiju, demografiju, obrazovanje, unutrašnje i međunarodne odnose, a ne zamajavaju mjesecima javnost pričama o zastavi, a onda već na prvoj sjednici nakon najave njihova priča se rasprši kao mjehur.  Umjesto da se prema zastavi Republike Srpske ophodi sa maksimalnim poštovanjem, jer je ona simbol jednog naroda, Dodik je srpsku trobojku pretvorio u predmet šprdnje. Već nedeljama i mjesecima, Dodik i zastava su predmet ismijavanja na društvenim mrežama, jer se Dodik ponaša kao učesnik nekog rijaliti programa a ne Predsjedništva BiH.

Predizborna parola SNSD-a „Pod zastavom Srpske“ na početku Dodikovog mandata pretvorila se u „Pod značkom Srpske“, a značka na reveru Milorada Dodika u bojama srpske trobojke postala je mjera za patriotizam crvenih kmera. Uvijek kad vidim Dodika i njegove jeftine predstave sjetim se Njegoša i stihova;

Crni dane, crna sudbino,

o kukavno srpstvo napaćeno,

zla navijeh tvoja svakolika,

a sa najgorim hoću da se borim,

Da, kad glavu razdrobiš tijelu,

U mučenju izdišu členovi!

 

Nebojša Vukanović