Počasni građani i podanički mentalitet

Poltronske vlasti Trebinja, po starom običaju uklapanja i ulizivanja moćnijim iznad sebe, proglasile su Aleksandra Vučića počasnim građaninom Trebinja, kao što je prethodna vlast počastila i proglasila počasnim građaninom bivšeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. Sudeći po ponašanju i hiper-produkciji počasnih, svaki predsjednik Srbije mogao bi dobiti Povelju grada Trebinja,a potom počasni više nikada ne dođu, zaborave i grad, i nagrade, i obećanja.

Poslije Otadžbinskog rata vlasti Trebinja su počastile Bogoljuba i braću Karić titulom počasnog građanina,  a ubrzo kada je po i pobjegao u Rusiju svi su ga se odrekli i zaboravili. Nažalost većina političara koji dobiju titule tokom vlasti, vrlo brzo nakon pada budu zaboravljeni ili omrnuti, pa se već danas većina Trebinjaca ne sjeća da je Toma počasni sugrađanin, a kamoli Bogoljuba i Kariće, a vjerujem da će tako biti sa Dodikom i Vučićem kad izgube vlast.

Podanički mentalitet i poltronstvo jedan je od suštinskih i težih problema u Hercegovini.  Još iz doba komunizma ostala je anegdota da su iz Beograda i Komiteta Partije širom Jugoslavije slata pisma koga treba smijeniti a koga unaprijediti, a samo je u Trebinje stizala razglednica i decenijama je sve ostajalo isto. Političari su se uklapali i prihvatali sve kako bi opstali na vlasti, a tako je nažalost ostalo sve do danas. Građani se masovno ulizuju Luki, iako ga većina u sebi duboko prezire jer znaju da je bahati kriminalac, a Luka se ulizuje Dodiku, Željki i sada Vučiću, nosi u Banjaluku i Laktaše novce iz HET-a kako bi napredovao u partijskoj hijerarhiji i dobijao funkcije.

Sve je umreženo u začarani krug iz koga je teško izaći, a poltronstvo, udvorništvo i podaništvo ne rađa nove ideje i vizije i ne vodi ničemu. Luki i sličnim despotima i molim diktatorima ne trebaju pametni i sposobni već poslušni kojima se okružio, a zbog toga je odliv mozgova i sposobnih sve izraženiji. Mnogi se sada zahvaljuju lokalnim despotima u Trebinju što im nisu pružili šansu, iako su bili genijalci i najbolji studenti, jer su sada ugledni inženjeri, programeri i stručnjaci u svjetskim metropolama i velikim kompanijama. Umjesto da napredujemo mi tone o sve niže, i u  Trebinju je sada tako teško stanje da bi Luka mogao bos, u potkošulji i boksericama da prošeta pored platana i svi bi mu aplaudirali, divili se i govorili kako je fensi i moderan, prati svjetske modne trendove, i niko ne bi rekao da je lažni car go i poludio!

Veoma je važno srušiti nakaradni sistem, osloboditi građane straha i natjerati ih da budu kreativni, da konstruktivnim idejama i kritikama koriguju i usmjeravaju ljude koji su na čelu grada i koji su prolazni, umjesto što iz straha ili ličnog konformizma ćute i podržavaju šizogene strukture koje negativnom selekcijom i suludim potezima sputavaju razvoj grad koji ima velike mogućnosti. Trebinje ima odličan položaj, velike mogućnosti, potencijale i dobru perspektivu ukoliko dođe do pozitivne selekcije, profesionalizacije i konstruktivnog rada odgovornih u interesu šire zajednice i društva, a ne pojedinca i malog broja ulizica bliskih vlastima.

 

Nebojša Vukanović