palpal

Pitanja, ne odgovori, i bez panike

Iako sam već u prvoj rečenici prethodnog teksta naglasio da sam laik, da ne dajem nikakve preporuke već samo postavljam pitanja premijeru i odgovornim ministrima, koja mi se čine logičnim, odmah su počeli da stižu poruke, komentari i pitanja kako se tobože pravim pametnjaković, jer sam se usudio nešto upitati vlasti.

Naravno da ne umanjujem opasnost od virusa korona, iako je smrtnost zaraženih manja od 2%, jer je i jedna žrtva je previše, predstavlja tragediju za porodicu koja izgubi svog člana.  Nisam želio širiti paniku, niti objaviti neke informacije koje nisu provjerene, ali prema mojim saznanjima, naravno od ljekara koji su u sve dobro upućeni, jedna muška osoba, rođena 1965. godine, preminula je, najvjerovatnije od korona virusa jer je imala sve simptome bolesti, koja nije potvrđena, a dan prije smrti prebačen je iz bolnice na istoku Srpske u Klinički centar Banjaluka. Nakon toga naprasno su otpušteni na kućni liječenje gotovo svi pacijeniti ove bolnice na Odjeljenju za plućne bolesti! Ključna je stvar što se od javnosti kriju prave informacije i podaci!

Da li je jedan od trenutnih najvećih problema u tome što u Srpskoj nema dovoljno testova za utvrđivanja korona virusa?

Takođe nezvanično saznajem da Vlada Republike Srpske juče nije donijela Odluku o zatvaranju dječijih vrtića jer se oni plaćaju! Da li je moguće da smo toliko neozbiljni i pohlepni, neodgovorni prema stanovništvu i u svemu gledamo novac?

Da li je tačno da je jedno cijelo odjeljenje Osnovne škole Branko Ćopić u Banjaluci u karantinu 14 dana, 27 učenika, i još 12 nastavnika ove škole?

Da li je prije nekoliko dana nastupila panika i razmena dopisa između direktorica ove škole, Instituta za javno zdravlje, Kabineta gradonačelnika, premijera i ministra zdravlja? Učenici ove banjalučke škole nisu poslati kući nakon što je potvrđeno da je jedan učenik zaražen, već tek sutradan, i to kad je počela dezinfekcija objekta?

Zašto uvijek donosimo ad-hok odluke i pokazujemo neozbiljnost, zašto se ne poštuje struka već sve važne odluke donose političari koji često nemaju pojma o tome šta odlučuju i kakve su posledice.

Ne želim širiti paniku, ali cilj prethodnog teksta je bio da se skrene pažnja odgovornim da ne smiju biti neozbiljni i neodgovorni, bar kada su ozbiljne stvari u pitanju, ne smiju donositi panične i ad-hok odluke preko koljena, već napokon početi poštovati struku i pozitivnom selekcijom stvoriti sistem koji će znati da odgovori na sve izazove!

 

Nebojša Vukanović