Pismo Milana Tomanovića

Dobio sam pismo od Milana Tomanovića, formalnog investitora zgrade u Ulici obale Luke Vukalovića, kao reakciju na moju diskusiju od sinoć u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koje na njegov zahtjev prenosim u cjelosti. Suštinski za mene je najvažnije da se ne spori i ne demantuje nijedna činjenica koju sam iznio, potvrđuje da je ministarka Srebrenka Golić mimo grada Trebinja koji nije dao dozvolu, izdala građevinsku dozvolu i saglasnost za gradnju zgrade, i daju određena pojašnjenja. Za mene je vrlo zanimljivo da se javno priznaje da je Milorad Dodik posredovao i uticao na ministarku prostornog uređenja Srebrenku Golić da izda građevinsku dozvolu, uprkos protivljenju stanara ovog naselja i grada Trebinja.

Tomanović i ja smo skupa išli u Gimnaziju, nikada ga nisam pominjao u bilo kakvom kontekstu, i zbog toga mi se obraća sa školski druže. Sve kritike mogu prihvatiti, osim da sam ja tobože neki udbaš i dio udbaških struktura, ali ne pada snijeg da prekrije brijeg, i svakako će vrijeme, kao najbolji sudija, kao i do sada dati sud o svemu! Milana smatram korektnim i relativno dobrim čovjekom, samo je sticajem okolnosti upao u loše društvo, cijenim ga jer smatram da nije zao, pidmukao i pokvaren, tako da ne želim odgovarati na ova i druga pisma i uvrede, koje su neosnovane a to će, kao i do sada, vrijeme najbolje pokazati.

Pismo Milana Tomanovića Nebojši Vukanoviću

 

Školski druže, kažeš vladika Grigorije gradi, ne da gradi, nego je napravio pola grada! Žao mi je što nije sa nama u Trebinju, ne zbog njega, on se spasio od nas kakvi smo, nego zbog nas i našeg spasenja. Da ne pričam o njegovim zaslugama za izgradnju i obnovu manastira i crkava u Hercegovini, jer ćeš to kao udbaš teško razumjeti, ali ću ti reći, smatraj to kaznom ili nagradom, da je lično zamolio gospodina Draškovića da se vrati u Hercegovinu i kupi Industriju alata, da narod ima od čega da živi, da je lično zamolio našeg proslavljenog košarkaša Dejana Bodirogu, da u našem gradu osnuje kosarkaski kamp i promoviše naš grad u svjetskim okvirima, da je u ime nas i našeg spasenja išao u Dubrovnik i molio se za nas i naš život, da bi danas hiljade radnika slobodno u tom istom Dubrovniku zaradjivalo za zivot i sto je najvažnije, da nam je dao “obraz”, da sa ponosom mozemo reci da smo iz Trebinja, grada Vladike Grigorija. I jesam školski, naprsvio sam zgradu na obali Trebišnjice, od 16 stanova, koja u osnovi ima 340m2, mislim da je lijepa, mnogi kažu da jeste i jeste školski, zbog ovih nasih ustaša molio sam predsjednika Dodika, da mi pomogne i pomogao mi je, nazvao je ministarku i zamolio je ”molim te, riješi malom sve po zakonu”. I ministarka Golić je riješila, ne da je riješila, nego je pokazala da je sa pravom na mjestu na kome se nalazi, ponos ministarstva na čijem je čelu i ponos Vlade koju predstavlja. Pricaš o koeficijentu izgrađenosti, o količnicma? Šta je 1500m2 spram univerzuma? Znaj školski da ni mi nismo od juce, da znamo ko ti je politički mentor, na izgled ljuti politički neprijatelj! Znamo iz čije ste “kuhinje” izašli, ali što rekoh, ni mi nismo od juče, navikli smo se boriti sa udbaškim strukturama, pa ćemo i ovu bitku dobiti. Nastaviće se…….Sa nadom u bolje sutra, do konačne pobjede!

 

Milan Tomanović

 

Link videa koji je bio povod za pismo Milana Tomanovića: