Pisma podrške

Na sajtu Eparhije Zahumsko-hercegovačke i primorksei i nekim lokalnim portalima u Trebinju objavljeno je pismo podrške kojim sveštenstvo Eparhije pruža podršku svom vladici Grigoriju. Vrlo je čudno što se moje skretanje pažnje na neprikladno ponašanje i istupe vladike Grigorija etiketira kao napad na Crkvu, te da su moji tekstovi djelo nečastivog? Nadam se da u našoj Crkvi smatraju da ovo nije 15 vijek i doba inkvizicije, koje nikada ranije nije bilo u našoj Crkvi, i da treba da se proglašavaju nečastivim i sotonama oni koji krajnje dobronamjerno skreću pažnju javnosti na devijantne pojave i neobično ponašanje jedne osobe, a nikako Crkve, a greške ispravile. Svi smo mi ljudi koji često griješimo, što je ljudski, i ljudski je praštati a ne nepotrebno dizati tenzije i pokazivati veliku nervozu ako se kaže istina, koja nekom možda i ne odgovara.

Iako se radi o teškim uvredama i optužbama, ja nikako ne zamjeram nikom od 53 potpisana sveštenika i monaha Eparhije, jer sam svjestan da poštujući Kanone naše Crkve i poslušanje moraju da urade ono što im naredni nadređeni episkop. Ipak i ovo pismo podrške još jednom pokazuje javnosti nepotrebnu nervozu i neobično ponašanje vladike Grigorija, jer su pisma podrške karakteristična bila za neka davna komunistička vremena, i čudno je da se vladika sakriva iza svojih sveštenika, istura ih u prvi red i traži da ga brane u javnosti. Sve me podsjeća na kultnu seriju „Volim ja nerandže no trpim“ i pismo podrške koje Gavrile (glumi ga Petar Božović) treba da pošalje iz Šavnika u Beograd Tripku (Branimiru Brstini).

Nastojeći da budemo objektivni i da se čuje druga strana pismo koja su potpisala 53 sveštenika i monaha prenosimo u cjelosti.

 

Povodom učestalih napada na Crkvu Eparhije ZHiP i njenog predstojatelja Episkopa Grigorija mi sveštenici, igumani i igumanije manastira naše Eparhije osjećamo jevanđeljsku odgovornost i pastirsku dužnost da se vjernicima naše Crkve obratimo ovim putem. Konkrektno, riječ je o klevetničkom nastojanju nekih novinara i medija koji već više godina unazad javno napadaju prvog među nama, ne birajući riječi uvrede i stavljajući mu na dušu najteže krivice, zbog čega su neki novinari i pravosnažno osuđeni. Jasno je, a u nekim tekstovima se to i otvoreno govori, da je cilj njihovog posla svrgavanje našeg Episkopa sa trona Sv. Vasilija.
O tome ko eventualno stoji iza takvog posla – ne bismo da nagađamo. Ono što želimo je da jasno kažemo vama, našoj braći i sestrama sa kojima služimo Spasitelju i čijim potrebama služimo po svojoj moći, da su takvi napori za nas djelo nečastivoga koji želi da smuti, zbuni i sablazni, baš kao što nas o tome uči Spasitelj u Božanskim pismima (Mt.24.5,11). Naravno da u nečemu takvom ovi novinari ne mogu imati ama baš nikakvog uspjeha, ali možda poneki neupućeni čitalac može i povjerovati nekoj od neistina.
Ono što dotična gospoda čine, nazivajući Episkopa izdajnikom, onim koji prodaje vjeru, koji ne brine za pastvu (posebno tamo gdje su pravoslavni manjina), koji sramoti Crkvu i kako sve ne, jeste kleveta koja nekima naivnima ali i bezazlenima može da postane prepreka na putu ulaska u zajednicu Crkve i time i prepreka blagodatnom zajedničarenju u istini Jevanđelja.
Zbog toga smo se i odlučili na ovaj korak.

Da biste se sami uvjerili u neosnovanost pomenutih optužbi pozivamo vas, braćo i sestre, da se jednostavno okrenete oko sebe u našim Trebinju, Mostaru i uopšte na cijeloj teritoriji Eparhije od Konjica na sjeveru do Metkovića i Dubrovnika na jugu. Vidjećete ono očigledno, tj. kako izgledaju naše Crkve, koliko je po milosti Božijoj vjernika u njima, osobito mladih i djece, koliko horova i uopšte koliko života. Vidjećete nove manastire u Danićima i Petrovom Polju kraj Trebinja, kao i obnovljene iz pepela Žitomislić i Zavalu. Vidjećete i revnosne vjeroučiteljke i vjeroučitelje, obrazovane teologe i crkveni poredak koji na slavu Božiju funkcioniše. I kako onda vjerovati onima koji vam govore da je sve to neistina, već da smo Crkva koja ne brine o vjeri i prodaje je? Daleko od toga da navođenjem ovih činjenica iz života naše Eparhije želimo da veličamo sebe. Svako od nas, od prvog do poslednjeg, ima za šta da se kaje i to niko, pa ni naš Episkop nikada nije poricao. Ali, ako neko u vremenu kada duhovni život Eparhije doživljava procvat, onoga koji stoji na čelu te zajednice neprekidno naziva ružnim riječima i neprijateljem Crkve, onda takav ne posjeduje baš nikakav kredibilitet.
U medijskom prostoru neki su se, po ko zna čijem nalogu, naprosto okomili na Episkopa. Iz njihovih riječi izbija mržnja i jed, nedostatak činjenica i izobilje izmišljotina. Istine, u koju se neki od njih kunu – nema nigdje ni za lijeka. Tako npr. kada u jednom od tekstova navodnu „kaznu“ za jednog od trebinjskih sveštenika stavljaju na dušu Vladici, onda kažu kako je to zbog toga što je ovaj javno čitao pismo Episkopa Atanasija, što je apsolutna izmišljotina i nikada se nije desilo. Ili kada legitimno premještanje sveštenika naziva kaznom, itd, itd. Takođe, kada se govori o problemu Srpskog Nacionalnog Vijeća u Dubrovniku, opet klevete, jer je to tijelo zamoljeno da se iseli iz prostorija Crkvene opštine, koje su Crkvi u tom trenutku postale neophodne, na šta su u početku sa razumijevanjem pristali, da bi kasnije „okrenuli ćurak“ i počeli da se žale na čelu sa predsjednikom SNV, a uz svesrdnu podršku nekih novinara koji od toga prave skandal, jeftino se igrajući osjećanjima ono malo preostalih pravoslavaca u Dubrovniku u čijem najboljem interesu će se zgrada i renovirati, i uz to naravno, iznova smućujući našu pastvu. I najnovije: zar bi iko normalan mogao da povjeruje da je pravoslavni sveštenik išao da služi parastos ustašama, i to po nalogu Episkopa?! Takve i još mnoge žalosne izmišljotine čitamo, i sami zaprepašteni količinom neistina i beskrupuloznosti. A istina je da se na čelu sa Episkopom, kao sveštenici Eparhije, a naročito oni koji služe u manjinskim pravoslavnim sredinama, trudimo da budemo mirotvorci, jer nas je Spasitelj naučio da su „blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati“(Mt. 5.9). Tačno je i to da se i molimo i borimo za jedinstvo Hrišćana. To je misija zasnovana na Gospodnjim riječima „da svi budu jedno“(Jn 17.21). I ma koliko na našem, mnogim nevoljama obremenjenom prostoru, na momente bilo nepopularno, kao hrišćani i sveštenici dužni smo da to činimo. Pa i kada zbog toga ne pobiramo aplauze, kao što ih ponekad dobijaju oni koji pozivaju na mržnju i beskrajno razračunavanje. Jeftino je i dušepogubno takve korake ka miru nazivati unijaćenjem i pokatoličavanjem. A upravo takve ideje promovišu pomenuti, gradeći se i većim teolozima, i kanoničarima i crkvenim istoričarima nego što smo svi mi u Crkvi zajedno. Iz pera istih nije pošteđen ni Patrijarh srpski.

U tijelo naše Crkve u Hercegovini takav „posao“ može da unosi nemir i smutnju. Zato budite oprezni i „ne vjerujte svakom duhu“(1.Jov. 4.1). Mi, vaši sveštenici, stavljamo na znanje prvenstveno vama, a onda i onima koji neistine plasiraju u javnost, da čvrsto stojimo uz svoga Arhipastira i Episkopa i neka ne misle oni koji hoće razdor i smutnju da u korpusu sveštenika svetovasilijevske Hercegovine ima takvih koji bi se okrenuli protiv njenog sveštenog trona i onoga koji na njemu sjedi.
Vas sa druge strane pozivamo da, ukoliko imate nedoumice ili zbunjenost bilo koje vrste i po bilo kom pitanju, slobodno pitate bilo koga od nas i uvjerite se da je ovako kako smo vam rekli. Pred nama je period Krsnih Slava kada ćemo imati priliku da se susretnemo u vašim domovima, i porazgovaramo ljudski i hrišćanski o svemu što vas interesuje.
Smireno vas i bratski pozdravljamo želeći vam svima mir, radost i vječno spasenje u Hristu Isusu, Gospodu našem.

  1. Protojerej-stavrofor Mladen Žulović

  2. Protojerej-stavrofor Nikola Janković

  3. Protojerej-stavrofor Boris Banduka

  4. Protojerej-stavrofor Dražen Tupanjanin

  5. Protojerej-stavrofor Nemanja Dražić

  6. Protojerej-stavrofor Nikica Ajder

  7. Protojerej-stavrofor Aleksandar Ilić

  8. Jerej Duško Šarović

  9. Jerej Miroslav Ratković

  10. Jerej Miloš Lovrić

  11. Jerej Dragiša Tomić

  12. Jerej Vuk Milišić

  13. Protojerej-stavrofor Blagota Vasiljević

  14. Protojerej-stavrofor Stevan Kovačević

  15. Protojerej-stavrofor Radivoje Krulj

  16. Protojerej Nebojša Radić

  17. Jerej Branimir Borovčanin

  18. Jerej Marko Gojačić

  19. Protojerej-stavrofor Nebojša Kolović

  20. Jerej Danilo Boro

  21. Jerej Aleksandar Grčić

  22. Jerej Aleksandar Šmanja

  23. Protojerej-stavrofor Boris Čolović

  24. Protojerej-stavrofor Zoran Ilić

  25. Jerej Nemanja Luketa

  26. Jerej Mladen Čalija

  27. Jerej Drago Zubac

  28. Protojerej-stavrofor Velimir Kovač

  29. Jerej Milan Stanjević

  30. Đakon Jakša Okiljević

  31. Jerej Miodrag Vrtikapa

  32. Jerej Milan Bužanin

  33. Đakon Krsto Avdalović

  34. Jerej Aleksandar Gajić

  35. Jerej Saša Kojović

  36. Iguman Sava Mirić

  37. Jeromonah Dimitrije Rađenović

  38. Jeromonah Porfirije Grgić

  39. jerođakon Antonije Glišić

  40. Iguman Danilo Pavlović

  41. Arhimandrit Lazar Lazarević

  42. Iguman Vasilije Kopitić

  43. Jeromonah Marko Prcović

  44. Jerođakon Pavle Janković

  45. Iguman Isaia Dan

  46. Igumanija Tekla Daskalaki

  47. Igumanija Pavla Ćuzulan

  48. Đakon Vladimir Vukanović

  49. Đakon Pavle Ratković

  50. Đakon Branislav Rajković

  51. Đakon Miroslav Bošković

  52. Đakon Ratko Zubac

  53. Đakon Aleksandar Crnogorac