palpal

Pisci, ulizice i knjige nekad i sad

Pisci su nekada bili istinska avangarda u društvu, vrhunski intelektualci i moralne gromade koji su kroz svoja djela ukazivali na devijacije u društvu, kritikovali sistem i zbog toga često snosili posljedice. Propast našeg društva vidljiva je na svakom koraku, tonemo sve dublje na svim poljima, a to potvrđuje i sramna promocija na Sajmu knjiga u Banjaluci. Neizbrisiv je trag koji su nam u amanet ostavili veliki Andrić, Selimović, Crnjanski, Pekić, Kiš i drugi veliki srpski pisci, a na njihovim djelima odrastaju i vaspitaju se generacije.

Od ovakvih velikana sa stavom i karakterom spali smo na to da nam danas potonji, ulizice, moralne amebe i lažni intelektualci, pišu ode i hvalospjeve lažnom Ocu nacije za sinekure i nagrade. Tako je danas na Sajmu knjiga u Banjaluci organizovana promocija nove knjige o Miloradu Dodiku, koju su napisali njegovi savjetnici Nenad Kecman i Aleksandar Vranješ, sada ambasador BiH u Zagrebu, te Željko Budimir, profesor na Fakultetu političkih nauka.

Ne zna se ko je od njih veća ulizica, a vrhunac moralne perverzije leži u činjenici da je promociju u Banjaluci organizovala Jelena Trivan, direktorica Službenog glasnika Srbije, koje je izdavač knjige, a koja bi uskoro trebala da sjedne u fotelju direktora MTEL-a u Banjaluci. Kameleon sa hiljadu boja, „žuta“ Jelena Trivan je bivša poslanica i portparol Demokratske stranke i bliska saradnica Borisa Tadića, koja je odmah po dolasku SNS-a, Vučića i Nikolića na vlast 2013. godine, napustila DS i prešla na protivničku i pobjedničku stranu.

Kad razmislim, ona i jeste najbolja za promociju knjige o Dodiku, kao jedan od simbola njegove vladavine i zaokreta jer je i sama uz njega živi svjedok i primjer kako je korisno staviti obraz pod zadnjicu, mijenjati stranke, stavove i dresove zarad ličnog interesa, funkcija i privilegija.

Prije nekoliko dana u beogradskom Press centru UNS-a promovisana je druga knjiga o Dodiku, čudnog naziva „Volja naroda“ a u organizaciji Predstavništva Republike Srpske, i napokon smo shvatili zašto se prebacuju pare i desetine miliona maraka na račune Predstavništva Srpske širom svijeta – da bi se hvalio i promovisao lažni Otac nacije.

Gledajući kako se pišu ode i hvalospjeve Dodiku sjetio sam se Rumunije krajem 80-ih, kada je svake godine štampano na milione tomova knjiga o mudrim potezima, politici i govorima Nikolaja Čaušeskog, a svaka sličnost je slučajna. Oprosti im Bože, ne znaju šta rade, i u svemu je dobro da se odvoji žito od kukolja a moralne amebe poput Kecmanovića, Vranješa ili Budimira služiće kao nauk i opomena generacijama koje dolaze da ne smiju ponoviti naše greške i dozvoliti da potonji i ulizice rade častan posao profesora i tako svojim sramnim primjerom truju mlade generacije i izvore.