palpal

Pažnja i kontrola medija

Norveški ministar ribarstva Per Stanberg nedavno je podnio ostavku, nakon žestokih kritika u javnosti i norveškim medijima jer je službeni telefon ponio na putovanje i odmor u Iran!? Premijerka Norveške kritikovala je svog ministra jer je sa 30 godina mlađom djevojkom otputovao u inostranstvo a da nikog od članova Vlade nije obavjestio o svom putovanju, te je nakon njegove ostavke tražila od Stanberga da svoj službeni telefon preda bezbjednosnim službama Norveške kako bi unutrašnja kontrola utvrdila da li je narušio bezbjednosni sistem države i napravio neku štetu eventualnim korištenjem telefona u Iranu?

Mlada švedska ministrka našeg porijekla Aida Hadžialić podnijela je ostavku na funkciju jer je policija tokom saobraćajne kontrole otkrila da ima svega 0,2 promila alkohola u krvi? Dvije čašice vina uz večeru koštale su Aidu ministarske fotelje, koja se izvinjavala Šveđanima i izražavala kajanje što je sjela za volan svog automobila dva sata posle večere. Po našem zakonu sa tako malom količinom alkohola uopšte ne bi bila ni kažnjena.

Našem nekom ministru se ne može dogoditi da izgubi vozačku dozvolu zbog dvije čaše vina, ne zbog toga što je malo popio, već što nijedan ne vozi svoje privatno vozilo već ima službenog vozača i automobiil 24 sata takom svakog dana mandata. I dok ministri u ozbiljnim i uređenim državama podnose ostavke zbog telefonskog poziva u inostranstvu i nekoliko čašice vina ili piva, naši ministri i političari su zaštićeni kao bijeli medvjedi, i nema te afere i potresa koji ih može uzdrmati. To najbolje pokazuje primjer recimo Dodikov ministar policije Dragan Lukač, koga brojne afere i velike zloupotrebe, od pljački i razbojništva specijalaca, sporne nabavke radara policijske opreme do ubistva Davida Dragičevića, pucnjava i mafijaških obračuna, nisu uzdrmale niti naveli na razmišljanje da se povuče.                                                       

Tome mnogo doprinosi i rad medija, koji umjesto na ključne stvari pažnju usmjeravaju na trivijalne gluposti i spinove kako bi skrenuli pažnju građana i javnosti sa suštinskih problema nacije i društva. Narod se nalazi u nekoj vrsti kolektivne anestezije, jer je toliko puno kriminala i beskrupuloznih velikih pljački prošlo nekažnjeno da je narod oguglao na velike cifre, a korupcija je nažalost postala svakodnevnica i uobičajena pojava. Kada bi u Švedskoj, Norveškoj, Njemačkoj ili Švajcarskoj neko objavio dokaze i imena ministara, poslanika i političara koji su lažnim računima godinama pljačkali državu i koji su direktno umiješani u veliku aferu, istog dana bi pala Vlada i bili raspisani vandredni izbori, a odgovorni bi nakon medijskog linča dobili najmanje 10 godina robije. Tako se brane normalne i uređene države i društva od neodgovornih pojedinaca, i šalje jasna poruka da niko ne smije zavlačiti ruke u džepove građana i države i proći nekažnjeno.                                                                        

Kod nas je nažalost sve suprotno. Nedavno sam objavio feljton o klijentima profesora Papovića, koji je izazvao veliku pažnju u Hercegovini, ali osim RTVBN nažalost niko nije želio da prenese tekst i detalje iz Zapisnika, koji su veoma zanimljivi čitaocima i javnosti. Na konferenciju za novinare o ovoj temi u Sarajevu pozvao sam čak 19 različitih medijskih kuća i ponudio kopiju Zapisnika, ali nažalost samo je došla Slađa Jašarević i ekipa RTVBN, dok ostalima očito nije bilo interesantno da obavjeste svoje gledaoce koji su to političari na važnim funkcijama godinama sramno pljačkali državu lažnim falsifikovanim računima.                                                                              

Nažalost razorni tajfun nakaradne vlasti uništava sve pred sobom u ovoj zarobljenoj državi, pa su na udaru našli i mediji koji nažalost više nemaju zadatak da istinito informišu javnost o važnim događajima i analiziraju objektivno ključne probleme u društvu, već lažima, spletkama, spinovima i podmetanjima kontaminiraju javni prostor, dezavuišu i skreću pažnju gledalaca na sporedne teme. Ministar Đokić, poslanik Milović i brojni direktori o kojima sam u više navrata pisao i govorio uporno ćute, jer njihov obraz i debela koža mogu sve da izdrže, i oni samo čekaju da njihovi kontrolisani mediji smećem i lažima zatrpaju njihov kriminal kako bi građani do izbora zaboravili na njihove velike zloupotrebe.                                                                                    

Pored pravosuđa, na medijima je velika odgovornost za trenutnu tešku situaciju i činjenicu da smo najsiromašnija, najkorumpiranija i najnerazvijena zemlja Evrope, jer ne bi političari bili ovako bahati i osioni da se boje medija i sudova. Nažalost pokradenim prljavim novcima uspjeli su da kupe i stave pod kontrolu većinu medija, novinara, sudija i tužilaca, koji su prodali dušu đavolu za šaku srebrenjaka nesvjesni da će jednoga dana i oni doći na red i da će platiti skupu cijenu pakta sa đavolom. Same korumpirane sudije su umnogome uzrok problema jer u montiranim sudskim sporovima nepravedno kažnjavaju za navodne duševne bolove slobodne i neucjenjene novinare koji otvoreno pišu o problemima, i tako vrše pritisak i finansijski iscrpljuju nekontrolisane kako bi odustali od istine.

Posebno je teška situacija u Trebinju i Hercegovini, gdje nema zemaljskog signala BNTV, i gdje su svi portali, osim „Leutara“ i „Direkta“, kontrolisani od strane Luke i Ilije. Desetine portala, plaćenih prljavim novcima izvučenim iz elektro-energetskog sektora, svakoga dana sinhronizovano bombarduju i sluđuju čitaoce pohvalama ludosti i navodnim uspjesima Luke, Miljana Aleksića, Milenka Avdalovića i ostalih Dodikovih satrapa. Čitajući dvorske portale, selektovane i cenzurisane vijesti i komentare, čovjek bi stekao utisak da živimo u Švajcarskoj i da sistem savršeno funkcioniše.

Demagogija, populizam i udvorništvo dominiraju većinom kontrolisanih medija, i sigurno je da će nakom oslobođenja od unutrašnje okupacije biti potrebno mnogo vremena da se novinari osjećaju dovoljno sigurni i slobodni da profesionalno i odgovorno rade svoj posao, i ponovo postanu sedma sila a ne palica u rukama mafije.

 

Nebojša Vukanović