Rajko Dukić je toliko dobro istrenirao svog vjernog, odanog i poslušnog sekretara za saobraćaj Radovana Viškovića, da je Dodik odlučio da ga izabere za svog budućeg premijera. Višković je u kompaniji „Boksit“, u Narodnoj skupštini i tokom previranja u Alumini pokazao da je pouzdana marioneta koja vjerno služi svojim gospodarima, bilo Dukiću, Dodiku ili Partiji, što mu je bila najbolja preporuka da bude mandatar za sastav nove Vlade.
Kad bi se poštovao ustavni poredak Srpske, poslije proglašenja rezultata mandatara bi trebala predložiti Željka Cvijanović, ali Dodik je predlaganjem Viškovića samo ogolio ono što svi odavno znaju, da je Dodik okružen marionetama koje ga slijepo slušaju, i da nažalost odavno ne postoji podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Sve odluke donosi jedan čovjek, i njemu su potrebni samo poslušnici koji će vjerno sprovoditi njegove odluke.
Mandatar Višković je sigurno posebno obradovao Marka Pavića, predsjednika DNS-a, koji je po predizbornom dogovoru trebao dobiti mjesto premijera. Pavić je mjesecima tražio da DNS kandiduje jednu od dvije ključne funkcije, predsjednika ili člana Predsjedništva BiH, ali je na kraju popustio i dao SNSD-u obje nominacije pod uslovom da DNS predloži Milana Radovića za novog premijera. Riječ je riječ, posebno Dodikova. Poglavnik je iskoristio prvu priliku da ponizi Pavića i svoje partnere iz „najdugovječnije koalicije“ i dao do znanja šta čeka i sve ostale, posebno SDS-ovce koji mu trče u zagrljaj.
Pavić i DNS su poniženi i dogodilo se ono što sam upozoravao, ali uprkos tome vjerujem da će poviti rep i pokupiti mrvice koje im Poglavnik ostavi jer DNS ne bi preživio jedan mandat u opoziciji. Nažalost klizimo u potpuni totalitarizam, jednoumlje i diktaturu, ali ne treba kloniti duhom i padati u apatiju jer se nijedna vlast nije održala na silu, pa neće ni ova.
Nebojša Vukanović
