Patnje tekstilnih robinja u Foči

Gdje god se u okupiranoj zemlji nalazile, bilo u Trebinju, Bileći ili Foči, tekstilne robinje dijele iste patnje i muke. Nakon što je iscijedio robinje na jugu Hercegovine, vlasnik Trendteksa iz Doboj Juga došao je u Foču da kuluči nove radnice, a uz put cijedi lokalni budžet i državu kroz razne podsticaje.

Pinokio Perica Ðokić sa svojom svitom lažnih socijalista, svečano je uz velika obećanja nedavno otvorio tekstilni pogon u Foči, slično kao Dodik i Vučetić u Bileći 2013. a već posle par mjeseci jasno je da će i ovaj vladin projekat imati neslavan kraj, kao i propali ,“Nikola Tesla Šnajder“ u Bileći.

Gazda Śućko Hadžijakupović očito je napravio dobru konekciju sa vlastima, i koristeći sve pogodnosti nastoji maksimalno da iskoristiti tekstilne robinje. Trendteks je od opštine Foča, kao podsticaj zapošljavanju, dobio 200 000 maraka, a uz to je izeo i sredstva od Vlade skidajući radnice sa evidencije Zavoda za zapošljavanje.  Uprkos tome, obuka radnica trajala je dva mjeseca i nije bila plaćena, a samo je načelnik Mašić iz opštinske kase dao po 100 km mjesečno.
Dok se Ugovori o radu nisu bili potpisali, radnicima su bili obećani minimalci prvih 6 mjeseci, sa toplim obrokom 4 km  i radno vrijeme od 7 do 15 časova, ali to naravno nije ispoštovano.

Uslovi rada su veoma loši, u hali nema grijanja, a tokom hladnih zimskih dana radnice su radile u zimskim jaknama. Na 60 radnika nije zaposlena nijedna čistačica. Radnice su potpisale Ugovore o radu polovinom januara na mjesec dana, i od tada nema radnog vremena. Skoro svaki dan u sedmici se produžava radno vrijeme dok se gazdi ne ispuni njegova zamišljena norma, a nekada je i nedelja radna. Cijena rada je niska i za Centralnu Afriku, iznosi jedan komad jedan fening, što je normativ nizak i za životinje, jer teško da bi zaradile za hranu i preživljavanje.

Na radnice se vrši veliki pritisak, i ukoliko se neko pobuni ili pita kako sa brojnim prekovremenim satima nije zaradio minimalac, automatski se šalje kući.

Broj radnika u Trendteksu se stalno smanjuje, prihodi rastu a gubitak povećava, što je jasan znak da gazda izvlači novac iz firme. Tako je 2015. ,prije otvaranja pogona u Republici Srpskoj, Trendteks sa 211 radnica ostvario prihod od 4,7 miliona i 110 000 maraka dobiti. U 2016. sa dvostruko manje radnica, svega 107, prihod je povećan na 6 881 000 maraka, ali je preduzeće poslovalo sa čak 365 000 maraka gubitka.

Jasno je da se izrabljuje jeftina radna snaga, i da bi gazda sa partnerom ministrom Pinokijem Đokićem, uskoro mogao mašine premjestiti u neki drugi grad, uzeti podsticaje i obećati svijetlu budućnost sa platama od 300 maraka.

Režim nas vraća u rani Srednji vijek i prvobitnu akumulaciju kapitala. Iscrpljene, ponižene i obespravljene tekstilne robinje iz Foče, Bileće i Trebinja, postale su ogromna većina stanovništva koje se bori za goli opstanak i preživljavanje, dok bahati okupatori, vlastodršci i tajkuni uživaju u milionima otetim na muci cijelog naroda.

Ipak, mogu kako hoće, ali neće do kada hoće.

Nebojša Vukanović