palpal

Paralelni svijet kroz prizmu RTRS-a

RTRS20logo_755968948.jpg

Paralelni svijet kroz prizmu RTRS-a

Kako javni servis Republike Srpske manipuliše javnošću i stvara paralelni svijet najbolje se moglo vidjeti praćenjem izvještavanja sa vojne parade koja je održana u Moskvi. Medijskom pripremom danima je istacano kako predsjednik Republike Srpske sa Tomislavom Nikolićem i makedonskim predsjednikom Đorđom Ivanovim pripada maloj grupi odvažnih državnika iz regiona koja je imala hrabrosti da putuje na vojnu padaru u Moskvu, pri tom nigdje ne pominjući da i je srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić dobio poziv od Vladimira Putina. Rusi i građani Moskve bili su upoznati i oduševljeni sa dolaskom predsjednika Srpske, tako bar tvrdi anketa koju je uradila Vanja Furtula, a gledaoci su detaljno upoznati sa kim se predsjednik rukovao i fotografisao. Pažljivo su birani kadrovi kako se slučajno na trenutak Mladen Ivanić ne bio pojavio u nekom uglu, jer iz opširnih izvještaja RTRS-a gledaoci u Republici Srpskoj nisu mogli saznati da je i srpski član Predsjedništva bio u Moskvi, iako je bio na svečanom prijemu i tokom polaganja cvijeća stajao tik pored Vladimira Putina.

Iz godine u godinu propagandna mašinerija bljuje sve više vatre i otrova, uvode se nove metode spinovanja javnosti, i suvišno je trošiti riječi kako bi se opisala pristrasnost koja se nije mogla vidjeti na ovim prostorima od završetka poslednjeg rata. Poslušni urednici predvođeni direktorom Draškom Milinoviće, bivšim šefom Kabineta Milorada Dodika i Željke Cvijanović, više se i ne trude da kod gledoca ostave bar mali privid objektivnosti. Veličajući i hvaleći lik i djelo Oca nacije istovremeno beskrupulozno napadajući sve one koje misle drugačije i nisu po volji režima, uporno se godinama ispira mozak gledocima koji plaćaju rad Velike centrifuge. Svakodnevno se izmišljaju strani i domaći neprijetelji, konstruišu afere, podižu tenzije jer su haos i anarhija prirodno okruženje i pogodan ambijent koji garantuje produžetak vladavine. Svaka kritika vlasti smatra se napadom na Republiku Srpsku, a posledice duboke kontaminacije javnog prostora sigurno će se osjećati i dugo vremena nakon rušenja režima i promjene uređivačke politike.

Za ovakvo stanje nikako ne treba kriviti novinare i zaposlene na RTRS-u, jer su i oni sami žrtve mobinga, rade pod velikim pritiskom, i sa nestrpljenjem čekaju dan kada će se nakaradni sistem srušiti kako bi ponovo osjetiti slobodu. Sva odgovornost je na vlastima, direktoru, članovima Upravnog odbora i nekolicini poslušnih i podobnih urednika. Katastrofalnu uređivačku politiku prati i slično finansijsko poslovanje i brojni nagomilani problemi, pa bi vrlo brzo moglo doći vrijeme da odgovorni položane račune.

Javni servis je veoma važna institucija za svako društvo i državu, i sigurno će i nakon pada režima proći dosta vremena dok se stvari ne uravnoteže i vrate na svoje mjesto. Smatram da bi rukovođenje RTRS-om trebalo povjeriti časnim, uglednim i moralnim profesionalcima koji imaju veliki ugled u društvu, a nakon promjene vlasti usvojiti izmjene Zakona kako bi rukovodstvo i članove Upravnog odbora RTRS Narodna skupština Republike Srpske birala dvotrećinskom većinom, odnosno određenim konsezusom vlasti i opozicije.

RTRS bi terbao imati mnogo više obrazovnog i kulturnog sadržaja u svom programu, i umjesto palice u rukama vladajuće stranke mora se pretvoriti u istinski javni servis svih građana. Suvi list se jedva drži na grani, i potreban je samo malo jači vjetar da dođe do njegovog konačnog pada. Pred zoru i svitanje je najhladnije, i realno je očekivati da se dodatno pojača pritisak i medijsko spinovanje. Do tada treba pronaći način da se izvrši pritisak i ublaže posledice pogune propagande.

Nebojša Vukanović