Parada ponosa

moskva_272358S1-620x400.jpg

Parada ponosa

Ustaj, počinje parada… Tradicionalno je buđenje i ustajanje svakog devetog maja, a to je ujedno i jedini dan u godini kada me otac budi kako bi zajedno gledali Paradu pobjednika u Moskvi. Danima prije i poslije parade sa kumom, komšijama i prijateljima jedina tema razgovora je dostignuće ruske tehnike, vojne industrije i jačina slavne armije. U Republici Srpskoj parada se iščekuje sa nestrpljenjem, posebno među starijom populacijom, a teško je pronaći adekvatne riječi kako bi se opisao sjaj u očima, osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva kod mnogih dok pokušavaju uhvatiti ritam ruskog strojevog koraka. „Ovo je samo trećina onog što imamo, Putin je isuviše iskusan i pametan, i neće da pokaže najmodernije naoružanje…“ opšti je zaključak nakon završetka televizijskog prenosa, a tek onda počinje priča o snazi i nadmoći Ruske armije.

Iako Rusi često nisu imali razumjevanja za naše probleme, nisu nas stavili pod zaštitu i pružili očekivanu pomoć i podršku, rusofilstvo je duboko ukorijenjeno u biću srpskog naroda. Godine stradanja i patnji koju smo proživili zagorčalo je ponašanje, izjave i potezi Borisa Jelcina i njegovog ministra vanjskih poslova Andreja Kozirjeva. Raspad SSSR-a i slabljenje Rusije usko je bilo povezano sa raspadom Jugoslavije i dešavanjima 90-ih. Od sukoba u Sloveniji pa do bombardovanja Srbije i otimanja Kosova 1999. godine Rusija nije imala dovoljno snage, ali prije svega i odlučnosti želje da pomogne slovenskoj braći koja su bila ostavljena sama na cjedilu. Srbi su kroz istoriju često bili na meti velikih sila jer su na zapadu ookarakterisani kao „mali Rusi“ i produžena ruka Rusije na Balkanu.
Odnos sa Rusijom kroz istoriju imao je brojne uspone i padove, ali ako nam nekada nisu pružili očekivani pomoć, Rusi su jedina velika sila koja nikada nije napala i bombardovala Srbe . Poslednji ruski car iz dinastije Romanovih ušao je u Prvi svjetski rat kako bi pomogao Srbima, i zaprijetio je Englezima i Italijanima da će sklopiti separatni mir sa Nijemcima 1916. godine ako ne pomognu napaćenoj Srpskoj vojsci da se brodovima iz Albanije prebaci u Grčku. 40 godina ranije ruski ministar vanjskih poslova Gorčakov sklopio je u Rajhštatu sa austrijskim kolegom grofom Andrašijem tajni sporazum po kome će Rusija dobiti izlaz na topla mora, ali Srbije ne smije dobiti izlaz na Jadransko more, ne smije preći rijeku Drinu i na Balkanu se ne smije stvoriti velika slovenska država. Istovremeno Gorčakov je nagovorio Srbe da krenu u rat protiv Turske, kako bi ona ratovala na dva fronta, iako je znao da neće dobiti obećano oslobođenje i ujedinjenje. slučajno ili ne, gledajući danas kartu balkanskog poluostrva stiče se utisak da su granice i sada crtane u skladu sa odredbama Tajnog spporazuma iz 1976. godine.

Teško je malima da igraju ravnopravne utakmice sa velikima, i potrebno je dosta znanja, pameti i srećnih okolnosti kako ne bi ostali „sića“ za potkusurivanje, i u velikoj igri izvukli neku korist i riješili nacionalno pitanje.
Srbi su po završetku Prvog svjetskog rata napravili možda i najveću grešku u istoriji, i propustili jedinu šansu za nacionalnim ujedinjenjem i rješavanjem nacionalnog pitanja. Već decenijama na čelu naroda birali smo neodgovorne i nesposobne vođe koje se nisu znale snaći u teškim istorijskim okolnostima. Pojava Vladimira Putina, koji je obuzdao oligarhe, počeo zavoditi red i jačati Rusiju, vratila je vjeru i nadu našoj napaćenoj naciji da se i kod nas situacija može preokrenuti, i da ćemo i mi možda jednog dana iznjedriti sličnog lidera koji će povratiti dostojanstvo i vjeru u bolju budućnost.

Za razliku od germanskih naroda koji žive u tradicionalnim uređenim sistemima u kojima lider i nema pretjerano veliku ulogu, kod Slovena je situacija drugačija. Od karatktera, energičnosti, sposobnosti i odgovornosti lidera umnogome zavisi i stanje u državi i društvu. Decenijama propadamo jer nas vode neodgovorni pojedinci kojima su lični interesi iznad nacionalnih i kolektivnih, i koji su spremni žrtvovati nacionalne interese zarad moći, novca i opstanka na vlasti. Gledajući paradu i pokazivanje moći Ruske armije, mnogi se nadaju da će se i kod nas uskoro pojaviti neki Putin koji će obuzdati moćnike, zaustaviti otimačinu i propadanje, i umjesto anarhije i bezvlašća izgraditi pravnu državu koja će biti garant sigurnosti svakom pojedincu.

Nebojša Vukanović