Osjetljivi inženjeri i empatija

Sve mi ljudi mogu reći i progovoriti osim da nemam empatije i saosjećanja za probleme ljudi u nevolji i da se ne borim za Hercegovinu. Sve neprijatelje sam stekao i sve sporove izgubio braneći obespravljene i ponižene, a mladi inžinjer Perišić je bio mali pa se vjerovatno ne sjeća da sam prije desetak godina dolazio i kod njega kući, na poziv njegove majke i roditelja, da snimim prilog i kritikujem vlast zbog komunalnih problema da bi se problem riješio.

Nemam vremena i ne obraćam puno pažnje na komentare, ima ih na hiljade svakodnevno, ali su mi juče poslali „reagovanje“ jednog osjetljivog inženjera, inače komšije, kome je zasmetalo što sam uz svoj tekst o ručnom čišćenju snijega sa trebinjskih ulica prenio fotografiju na kojoj se on nalazi, a koju su dan ranije objavili gotovo svi trebinjski portali. Na „spornoj“ fotografiji izvjesni inžinjer Perišić, sa kamiona preduzeća trebinjskog „Komunalca“ u kome je pripravnik, iz posude baca snijeg po klizavom putu. Mladom inženjeru sa prosjekom 9 i nešto, zasmetalo je što sam kritikovao gradske službe jer milione maraka svake godine bacaju na kupovinu vozila, mehanizacije i opreme a ulice grada Trebinja se čiste kao prije 100 godina, ručnim posipanjem soli po putu. Kako se u mojoj benignoj objavi vidi nešto sporno pa se reaguje, a silni inženjeri saobraćaja ni riječi da kažu i napišu o dotrajali i uništenim hercegovačkim putevima, rupama, udesima, povrijeđenima koji gube živote jer su putevi u Hercegovini toliko dotrajali i loši da smo postali slijepo crijevo Balkana koje svi zaobilaze!?

Iako njega i drugog radnika na fotografiji, sa kapom i maskom u kadru iz daljine, ni rođena majka ne bi prepoznala, mlađani inžinjer mi zamjera „nedostatak empatije“, iako ga niko nije spomenuo, iako je „sporna“ fotografija objavljena dan ranije na više stranica, iako su tema teški uslovi rada i užasna oprema gradskih komunalnih preduzeća pa će i on imati koristi jer će se nakon kritike, po starom običaju, direktori i oprema popraviti.

Ne bih se puno obazirao na osjetljivog „inženjera“ da u svojoj objavi nije napisao kako me je tobože poštovao i „podržavao“ sve do ove objave, koja sa njim nema nikakve veze, a onda me uporedio sa muvom koja leti na izmet. Naravno da me nikad nigdje nije podržao i da je kao pripravnik imao obavezu da donese potpise i sigurne glasove SNSD-u, da su to od njih lično tražili Luka i Miko na sastanku u HET-u pred izbore, ali kad gledam kako me vraćaju, napadju i gađaju me kamenjima oni koji od mene uporno traže pomoć i zaštitu, pomislim da je mlađani inžinjer možda u pravu, da nije normalno što sebe uporno trošim za druge koji umjesto hvala obično okrenu leđa, po našem starom običaju.

Umjesto da kao inžinjer saobraćaja iskustva stiče su struci, recimo nekoj putarskoj firmi, mlađani Perišić ne vidi ništa sporno u činjenici da, osim par stotina maraka skromne naknade, kao i većina pripravnika, neće steći potrebno iskustvo i znanje u Komunalcu, bacajući ručno so sa kamiona na put trebinjskim ulicama. Ali ako će mu javno pljuvanje po meni i smiješne prozivke pomoći da se dodvori moćnicima, pokaže lojalan i posle pripravničkog staaža dobije Ugovor o radu i posao, slobodno neka me pljuva svaki dan.

Ne mogu da vjerujem da kritika vlasti, koja baca milione maraka na nabavke skupocjena vozila, mašina i opreme, a onda lopatom i ručno posipa ulice, pogađa inženjere koje niko nije pomenuo, i da za njih nije poniženje od vlasti, ne od mene, da stažiraju posipajući so po ulicama umjesto da grade i popravljaju dotrajale hercegovačke drumove. Da li je moguće da treba uporno pisati pojašnjenja na proste tekstove da bi ga razumjeli intelektualci, ili je posrijedi nešto drugo, da se pojedinci namjerno prave naivni da bi se nekom dodvorili.

Koliko god bio neshvaćen i poprilično usamljen, neću odustati od cilja i borbe za pravdu i red u državi sa svojom malom ali odabranom četom, a valjda će vremenom sazreti i u narodu svijest koliko su prijeko potrebne korjenite promjene u razorenom društvu izvrnutih vrijednosti.

 

Nebojša Vukanović