Omer

Konvertitstvo i višegodišnje bitisanje Obrena Omera Petrovića na domaćoj političkoj sceni, koja se pretvorila u brlog prepun moralnih nakaza i raznog smeća, predstavlja sliku potpunog moralnog sunovrata jednog društva, nacije i države. Od Omera, probosanca, poturice, izdajnika i bakirovca, kako su ga krstili Dodik, RTRS i Dnevna doza Doboja konzula Siniše Mihailovića, dobojski knez i paša preko noći se pretvorio ne samo u velikog patriotu i srbendu, već i predsjednika Gradskog odbora SNSD-a u Doboju.

Godinama su režimski mediji satanizovali Omera, optuživali ga da se bratimi sa Turcima, pljačka narod,  lažno svjedoči protiv ratnih lidera Srba u Doboju kako bi u Tužilaštvu BiH spasio svoju glavu, da bi preko noći sve utihnulo a Omer-beg ponovo postao Obren, a o (onomo)njemu u istim dvorskim medijima naprasno počeli da se pišu hvalospjevi, jer se zagrlio sa lažnim Ocem nacije.

O političkom smeću je suvišno trošiti mastilo, jer će nauka izučavati pojave i beskrupuloznost  homo-politikusa koji su zasjenili Makijavelija. Čudno je kako svi slijede Omera i njegovo konvertitstvo, pristaju na javnu političko prostituciju i ne suprostavlja ludilu, već nagrađuju svaku zloupotrebu i nemoral. Da su bar nekad čuli i vidjeli od njega nešto pametno pa ne bi bilo krivo. Tu ne mislim na njegove ulizice i saradnike, već Dobojlije koji su nagradili Omerova tumaranja, i što je on više bahatiji,povlači  ludačke poteze, razbacuje narodni novac i pokorava narod, to mu podrška proporcionalno raste. Ko preživi pričaće o potonjim vremenima, pojavama, ljudima i običajima, jer nažalost Omer nije rijetka pojava i izuzetak već pravilo,vertikala i obrazac ponašanja..

 

Nebojša Vukanović