Omaž mučenicima i pilatovsko pranje savjesti

Jasenovac je naše najveće stratište i gubilište, u kome je život mučenički okončalo preko pola miliona Srba, uz desetine hiljada Jevreja, Roma i drugih nevinih žrtava ustaškog terora, pokolja i genocida.

Najviše Srba postradalo je sa prostora Krajine, Slavonije, Posavine, Banije, Korduna, Like i Sjeverne Dalmacije, ali i iz Podrinja, Vojvodine, Hercegovine i Crne Gore, odakle je bila poslednja grupa umorenih u logoru aprila 1945. godine. Pokoj duši svim nedužnim žrtvama ustaškog terora i genocida, pomračenog uma i ludila monstruma i krvoloka zadojenih patološkom mržnjom prema Srbima, od tek rođenih beba i nedužne male djece, do Starca Vukašina i ostalih mučenika, znanih i neznanih.

Jasenovac nije samo velika sramota hrvatskog naroda, čiji mnogi pripadnici nažalost i danas brane, slave i veličaju krvoločne zločince poput Maksa Luburića, Dinka Šakića, Andrije Artukovića, Ante Pavelića, Jure Francetića, fra Sotone Majstorovića i drugih monstruma koji su ubijali nedužnu djecu, žene, starce i civile, već i Josipa Broza Tita i partizanskog pokreta, koji nikada nisu pokušali osloboditi zatočenike logora koji im je bio na dohvat ruke, kao i Vatikana i Velike Britanije, „braće“ i „saveznika“ koji su nakon rata krili ustaške zločince, prebacivali ih pacovskim kanalima do Amerike kako ne bi odgovarali za zločine.

Snažne partizanske jedinice, uglavnom sastavljene od Srba, bile su svuda oko Jasenovca, ali niko nije pokušao razbiti slabe ustaške snage i osloboditi logoraše, već su Tito i Partija čekali da ustaše odrade posao do kraja, sve pobiju, spale i pokušaju prikriti zločine. Velika je sramota da je grupa gladnih i iscrpljenih logoraša digla ustanak krajem aprila 1945, pokušala da se spase, manja grupa uspjela pobjeći iz logora, a da metka partizani i ostali nisu ispalili da im pomognu već su žrtvovali mladost i ljude nepotrebno na Sremskom frontu.

Dostojan potomak velikog junaka popa Mila Jovovića, osvetnik Blagoja Jovović, ruke mu se svetile i pozlatile, izvršio je atentat na Antu Pavelića na dan stvaranja zločinačke NDH, 10.4.1957. godine u Argentini, prijestonici Buenos Airesu, prateći ga na putu od restorana, u kome je Blagoja prerušen radio, do Pavelićeve vile, sačekao priliku da poglavnik ostane sam, bez pratnje tjelohranitelja Adolfa Pilsela i ostalih, ispali u njega metke koji su bili kobni za Pavelića, koji je posle nekoliko mjeseci umro u Madridu. Istovremeno Titova i Rankovićeva UDBA je samo pokušala da diskredituje Pavelića tako što je organizovala da on potpiše sporazum sa Milanom Stojadinovićem o podjeli Jugoslavije, (preko Milanovog brata koji je bio pod kontrolom UDBE), po kome su Dubrovnik i Pelješac pripali Srbiji, te je  amnestirala veliki broj ustaša, čak im dozvolila da spolja razaraju Jugoslaviju, u čemu su na kraju i uspjeli 1991. godine uz tradicionalnu podršku sa zapada, dok je raniji napad braće Andrić i „bugojanske skupine“ 1972. godine umjesto centralizacije doveo do razgradnje SFRJ.  Prvog ustaškog ministra policije, kasnije i pravde, Andriju Artukovića komunisti su krajem 80-ih vratili u Zagreb da umre u „domovimi“, kao i Dinka Šakića, Iva Rojnicu, Ivu Stira, pravog đeda HDZ-ovog „europarlamentarca“ Davora Ive Stira..

Mnoge ustaše i zločinci nažalost nikada nisu odgovarali za pokolje i genocid, a nekažnjen zločin doveo je do nove spirale zločina, izdaje, Oluje i progona Srba sa svojih vjekovnih ognjišta od 1991. do 1995. godine, a ideja i plan Starčevića i Pavelića je ostvarene jer su Srbi nestali iz Hrvatske. Izdaja i prodaja su srpski usud, Krajišnici su gurnuti 1991 u rat, potom mudri Jovan Rašković smijenjen, na kraju svi žrtvovani, jer je Knin pao u Beogradu, i nikako da naučimo lekcije iz teške i krvave istorije.

Najviše poniženje jasenovački mučenici su doživjeli kada je Milorad Dodik, u prvom premijerskom mandatu, 27.10.2000. godine, predao Hrvatskoj preko Amerikanaca i Muzeja holokausta Jasenovačku građu, omogućivši im tako da manipulišu žrtvama, dragocjenu građu namjerno skladište u podrumu, daleko od očiju javnosti, i tako na sraman način pokušavaju minimizirati zločine, užasno stradanje i genocid u Drugom svjetskom ratu.

Većina Hrvata danas ne zna, pretvara se ili ne želi da zna šta se dogodilo u Jasenovcu i drugim ustaškim logorima, a nažalost jedan izdajnik i otpadnik, Igor Vukić, po rođenju Srbin iz Slavonije kome su otac i porodica postradali u Jasenovcu, veći je katolik od pape i ima zadatak da minimizira zločine i predstavlja Jasenovac kao neki radni logor u kome su bili normalni uslovi života a ljudi postradali od bolesti a ne ustaškog noža.

Sram ga bilo, i daj Bože da izdajnika i prodanu dušu sve do smrti proganjaju sjene svojih predaka i mučenika, plač i suze nevine djece i žrtava kao što je ustašu koljača iz Jasenovca godinama proganjao osmjeh starca Vukašina Mandrape iz Klepaca, pa nije mogao spavati noćima sve dok nije psihijatru Zecu ispričao kako je klao ljude i kako ga zaklani proganjaju u snovima, a javnost tako saznala za mali dio patnji stotine hiljada nedužnih Srba, Jevreja i Roma koji su skončali u ustaškim logorima.

Vukićeva izdaja i ponašanje, ma koliko bila sramna, ne treba da čudi jer je Pavelić imao ministra Srbina Savu Besarevića, i čak 13 generala i visokih oficira Srba u NDH i Ustaškoj vojnici, poput Milana Uzelca, Mihajla Lukića, Mihajla Opačića, Dušana Palčića, Jovana Pribića i drugih, uglavnom austrougarskih oficira koje je prihvatila i amnestirala Kraljevina Srbija nakon Prvog svjetskog rata a oni zahvalili novom izdajom. Zato jednom zauvijek nauk naivnim Srbima da nema druge šanse i oprosta izdajnicima, ni u ratu, ni u politici, jer ko izda i pređe na stranu protivnika jednom, uradiće to ponovo!

Prije Dodika nikada se u istoriji nije dogodilo da neki narod i njegov vođa-izdajnik trguje mrtvima, proda kosti postradalih za neku pomoć i opstanak na vlasti, preda dragocjenu građu i dokumenta o najvećem nacionalnom stratištu potomcima onih čiji su preci zločin počinili. Takav veleizdajnički čin bi bio dovoljan za doživotnu robiju, al nažalost umjesto toga žrtvama se i dalje manipuliše i one služe Nedostojnom za prikupljanje jeftinih političkih poena. Bivši kustos Simo Brdar pričao mi je jednom prilikom kako je u ratu uspio da spasi Jasenovačku građu, ali nažalost uzalud posle rata bio je pakt Dodik – Salman, i nezakonito, bez odluke Vlade, Narodne skupštine Republike Srpske i predsjednika Republike, Dodik je samovoljno predao sve Hrvatima preko Amerikanaca, koji su sve organizovali paralelno sa Dodikom potpisujući prethodno Ugovor sa tadašnjim ministrom kulture Hrvatske Antunom Vujićem o ustupanju Hrvatskoj građe iz Jasenovca.

Očito da ovaj sramni akt najveće veleizdaje, a mnogo je izdaja počinio, ne da mira i kopa po savjesti Milorada Dodika, pa u svojim nastupima često pokušava da opravda čin, pilatovski opere savjest i ruke pričajuči prenaglašeno o Jasenovcu, kao neki dan na ATV-u, čak dajući sebi za pravo da drsko napade neke ljude iz opozicije jer negdje nisu rekli da je u Jasenovcu počinjen genocid.

Posebno su sramne njegove tvrdnje i pokušaj pravdanja da je građu predao i prodao jer nije bilo prostora da se ona uskladišti, a istovremeno je bacio stotine miliona maraka narodnih novaca iz budžeta na razne zgradurine, poslednja je garaža KBC-a koja će da proguta čak 35 miliona maraka.

Na dane velikog stradanja u Jasenovcu i drugim stratištima, kao u crkvu i na groblju, treba doći u miru i tišini, dajući priliku da govore preživjeli, potomci žrtava i istoričari, odati počast postradalim bez medijske pompe i uživo prenosa, kao što radi Dodik pretvarajući tako nažalost i sjene mrtvih u objekat za prljavu i nedostojnu promociju i kampanju. Nažalost neki nikako da nauče bar nešto na svojim greškama, imaju malo poštovanja prema mrtvima, ako nemaju prema živima, pa će tako danas RTRS i ATV uživo prenositi Dodikov govor i besjedu unuke djeda Peja iz Jasenovca, velike riječi u kojima neće spomenuti svoja nedjela, sramnu predaju građe i veleizdaju već će glumiti lažne patriote i pokušati da vode kampanju na svetom mjestu, vrijeđajući tako još jednom nedužne žrtve i porodice postradalih.

Oprosti im Bože, ne znaju šta rade.

Na kraju, kao podsjećanje, još jednom podsjećam na raspravu o Pelješcu u Narodnoj skupštini Republike Srpske i demaskiranje prohrvatske izdajničke politike koju Dodik i njegova Blajburška koalicija sa Čovićem, vodi punih 20 godina, kao opomena narodu da se napokon probudi i prestane da nasjeda na podvale i manipulacije veleizdajnika i velikog manipulatora.

 

Nebojša Vukanović