Omaž imenjaku i zemljaku

Kao da Bog bira najbolje, želi da najljepšim ovozemaljskim cvjetovima ukrasi svoju baštu, pa jedan po jedan birani, najčasniji, najjedriji, najčestitiji, najskromniji i najbolji, polako nažalost odlaze sa ovog svijeta. Vrijeme je velikog stradanja srpskih velikana, glumaca i umjetnika, a preranom smrću Nebojše Glogovca samo je nastavljen tužan niz preranih odlazaka. Osim velikih djela i uspomena, iza Gloge ostaje nenadoknadiva praznina. Bio je stvarno veliki, prije svega čovjek i ljudina, a tek onda glumac i umjetnik.

Nebojša Glogovac je bio jedan od rijetkih preostalih izdanaka onih starih, iskonskih, karakternih Trebinjaca, Nevesinjaca i Hercegovaca, sa svim vrlinama i dobrim ljudskim osobinama koje su nas nekada krasile. Kao i mnogi, imao sam sreću da ga upoznam, upravo iz razloga što je bio izrazito skroman i običan, bez trunke arogancije i prepotentnosti. Uspjesi, popularnost i slava ga nimalo nisu promijenile. Nažalost prerana smrt je prekinula mnoge projekte, ideje i planove, jer je na vrhuncu svog stvaralaštva i zrelosti Gloga tek trebao iskazati svoj maksimum. Osim po šarmu i sjajnim ulogama, posebno mi je bio drag što je kao vatreni delija uvijek bio uz Zvezdu, jer je za mnoge, od Knina, Trebinja, Nevesinja do Beograda, Zvezda institucija i simbol, mnogo više od jednog sportskog kluba.                                                           

Nadajmo se da će sa slavnim zemljakom i imenjakom biti prekinut dugi niz preranih odlazaka najboljih izdanaka našeg naroda. Nedavna potresna ispovjest barda srpskog glumišta Marka Nikolića na RTS-u, u kojoj govori o svojoj borbi sa bolešću, životnim i finansijskim problemima, ukidanju penzije i nezaposlenoj kćerki, kao i raniji problemi sa stanom pokojnog Mande, govore o maćehinskom odnosu našeg društva prema istinskim umjetnicima, herojima i stvaraocima, koji izgleda postaju poštovani i odajemo im velike zasluge tek kad nas napuste. Kada se spozna sa kakvim se problemima bore, kakvim životom žive istinski velikani naše umjetnosti, kulture i pozorišta, pomislim da vrijeme stradanja nije slučajno, i možda su nerazumjevanje, nepoštovanje i zapostavljanje ubrzali prcese. Nadati se da će se odnos uskoro promijeniti, i da će Srbi za života pokazati istinsko poštovanje prema svojim velikanima i stvaraocima.

 

Nebojša Vukanović