palpal

Okolnosti i manevarske mogućnosti opozicije

protest.jpg

Okolnosti i manevarske mogućnosti opozicije

Milorad Dodik već 20 godina ima prećutnu ili otvorenu podršku vodećih zemalja zapada, uz čiju je pomoć oba puta došao na vlast, prvo 1998. pučom i tenkovima SFOR-a, a potom i 2006. kada su stranci predvođeni Pedijem Ešdaunom uoči izbora blokirali račune, smijenili i zabranili rad istaknutim Dodikovim protivnicima. Uoči samih izbora 2006. stranci su mu omogućili da postane premijer, kako bi povećanjem plata i penzija, od novace koji su ga dočekali u kasi zbog uvođenja PDV-a, dao lažnu nadu i manipulisao građanima. Iako se Dodik često ponaša veoma neprimjereno, izvodi medijske predstave i daje neodmjerene izjave, kako bi skrenuo pažnju javnosti sa ključnih problema u društvu, zapadni ambasadori su i dalje prema njemu veoma tolerantni. Akcize i tajni dogovor o stavljanju referenduma u ladice pokazuje da je Dodik i dalje njihov glavni favorit koga uporno podržavaju jer im odgovora ucijenjen političar koga drže u šaci, i koji sistematski razara temelje na kojima počiva Republika Srpska. Prezaduženo i siromašno društvo sa rasprodatim prirodnim resursima, uništenom privredom i paralisanim institucijama koje ne funkcionišu, laka je meta, i sve dok Dodik sluša naloge MMF-a i sprovodi pogubne neoliberalne dogme, imaće prikrivenu ili otvorenu podršku zapadnih centara moći.

Od sporne privatizacije Naftne industrije Srpske 2007. godine, Dodik ima konekciju sa vlastima u Rusiji. Republika Srpska nažalost od toga nema gotovo nikakve koristi već štetu jer se izvlaše stotine miliona evra iz rafinerije koja je pred stečajem, ali Dodik se po potrebi pred izbore slika sa Putinom, koji mu dođe kao kec iz rukava, i dobija presudan broj glasova od građana Srpske koji naivno misle da je on ruski čovjek na Balkanu. Rusija je tradicionalno prijatelj i saveznik Srba na Balkanu, i prirodno je da vlasti Rusije imaju dobre odnose sa vlastima u Republici Srpskoj, i tako imaju uticaj na dešavanja u regionu. Problem je što umjesto za ekonomski razvoj, Dodik saranju koristi isključivo za ličnu promociju.

Ne želeći da ulazim dublje u pozadinu, motive i okolnosti, ali Dodik ima otvorenu i snažnu podršku vlasti u Srbiji, prvo Tadića a potom a i Vučića. Iako se Vučić trudi da to prikrije i javno deklariše kao neutralan, jasno je da on pruža snažnu podršku Dodiku, posebno u kritičnim trenutcima. Ovakav stav aktuelne vlasti u Srbiji je čudan imajući u vidu da je Vučić punih 20 godina bio meta oštrih napada Dodika, i kao radikal i kao naprednjak, a i sada Dodik tiho rovari iza Vučićevih leđa iako iz straha na sve načine pokušava da pokaže bliskost sa Vučićem. Dodikovo prenaglašeno i uporno podilaženje i ulizivanje Vučiću ponekad je groteskno, jer i laici mogu da vide da je Dodik izvještačen i neiskren, i koliko se trudi da pretjeranom srdačnošću prikrije animozitet.

Iako je Dodik istinski komunista, koji je i u posleratnom periodu napuštao sjednice Narodne skupštine sa bošnjačkim poslanicima jer mu je smrdio tamjan, poslednjih godina čelnici Srpske pravoslavne crkve pružaju mu otvorenu podršku. Crkva je tradicionalno uz vlast, koja ima novac i moć, i gotovo sve vladike u Republici Srpskoj su naklonjene Dodiku. Hercegovački Grigorije aktivno učestvuje u svim kampanjama, vladika Hrizostom organizovao je sa Dodikom proteste podrške Slobodanu Pavloviću, a nažalost i sam patrijarh Irinej svaki put je uz Dodika kad to njemu zatreba. Iako bi Crkva trebala biti odvojena od države a njeni čelnici nikako se ne bi smjeli baviti politikom, paradoksalno je da neke vladike zbog ličnih interesa pružaju podršku starim komunistima i udbašima koji su decenijama proganjali SPC.

Iako njen uticaj u Republici Srpskoj nije prevelik, Hrvatska neprekidno podržava Milorada Dodika, prije svega zbog razgranatih poslova i interesa hrvatskih tajkuna u Banjaluci, što zbog starih udbaških veza. Lider Hravata u BiH Dragan Čović glavni je Dodikov saveznik sa kojim čini osovinu, a dugo vremena i crnogorski lider Milo Đukanović podržavao je otvoreno svog poslovnog partnera i zvaničnog distributera cigareta, kafe i pića još iz ratnih dana.

Dodik je zarobio i potpuno podredio svojim ličnim interesima sve institucije sistema, javna preduzeća i ustanova pretvorio u bankomat iz koga izvlači ogroman novac te namiruju stranačke kadrove. Proteklih 12 godina Dodik i njegova oligarhija stekla je pljačkom ogromna kapital, koji se mjeri milijardama maraka, i koji se sada koristi za kupovinu naklonosti centara moći u regionu, te cijepanje opozicije, kupovinu glasača i izbornih procesa.

Gotovo svi štampani, i većina elektronskih medija u Republici Srpskoj je pod strogom kontrolom režima. Odmetnuti RTRS je pretvoren u Dodikov privatni servis, a uticajni ATV još uspjeva da odoli velikim pritiscima i ucjenama režima, sačuva objektivnost i ostavi prostora i opoziciji da iznese svoj stav. BN televizija je slobodna oaza koja nije pod uticajem mafije, i kao najgledanija i najuticajnija tv stanica u Srpskoj, BNTV je stub i glavni oslonac opoziciji da razbije medijsku blokadu i dopre do građana, koji su sluđeni svakodnevnom presijom i spinovima režimskih medija.

Imajući u vidu objektivne unutrašnje i spoljne okolnosti u kojima djeluje, te veoma male manevarske mogućnosti, opozicija se oslanja isključivo na građane Srpske i vodi bitku da zdrav razum prevlada sveopšte ludilo. Borba opozicije sa režimom je veoma teška i neravnopravna, i jako je važno da građani razumiju situaciju, borbu protiv Mafije za uspostavljanje pravne države, oslobođenje institucija od čijeg funkcionisanja zavisi snaga i opstanak Srpske, te borba za osnovna građanska i ljudska prava i slobode koje podrazumjevaju pravo na posao i život dostojan čovjeka bez partijske knjižice, pravo na slobodno javno mišljenje, stav…
Ne može se od invalida u kolicima, u kakvom se sada stanju nalazi Republika Srpska, očekivati da preko noći postane sprinter, maratonac i vrhunski sportista. Sigurno je da u opoziciji nije sve savršeno, niti može biti u ovakvim okolnostima, ali je od presudnog značaja da lideri opozicije imaju iskrene namjere i želju da sistemski promjene stavri u društvu, koje se ne mogu desiti preko noći već treba da budu dio procesa ozdravljenja.

Ako narod uprkos svemu ne može napraviti suštinsku razliku između realtivno skromnih ljudi koji žive u stanovima i kućama u kojima su živjeli prije rata, koji ga nikada nisu grubo prevarili, slagali i obmanuli sa jedne, i bahatih, izopačenih razbojnika koji ga svakodnevno lažu, kradu i uništavaju sa druge strane, onda je svako pisanje, istraživanje, aktivnost i borba besmislena. Siguran sam da iako sluđen, osiromašen, sistemski razoren i raseljen, narod ipak može razlikovati istinu od laži, dobro od zla, ali za to je potrebna šira podrška javnosti, mladih, nevladinih organizacija i drugih uticajnih grupa u društvu.

Nebojša Vukanović