O balkanskom trijumviratu Vučić – Milo – Dodik – intervju za podgorički portal

Intervju sa poslanikom Srpske demokratske stranke u Narodnoj Skupštini Republike Srpske

‍Srpsko ujedinjenje: Da li “Program reformi BiH“, kome je podršku dao član predsjedništva BiH Milorad Dodik, znači put te države u NATO?

Nebojša Vukanović: Više je nego očigledno da je Dodik kapitulirao i podvio rep, i da je tajni „Program reformi“ na koji je pristao, a koji je napisan na engleskom jeziku i krije se u sefu Predsjedništva BiH, ništa drugo do ANP – Godišnji nacionalni plan koji se šalje u Brisel u sjedište NATO-a čim se SNSD-ov mandatar Zoran Tegeltija izglasa za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH. Da taj dokument „Program reformi“ nije ANP, on bi bio objavljen, ne bi se krio u sefu. Dodik je godinu dana odbijao da pristane na ANP, jer je to bio uslov Bošnjaka i Hrvata da ga prime u vlast i formira novi Savjet ministara BiH, ali je na kraju poklekao, izdao narod i građane Republike Srpske, ali i Srbije, kojima se lažno zaklinjao da neće dozvoliti put BiH u NATO. Nakon slanja ANP u Brisel, u sjedište, sve je u rukama NATO-a, koji će odlučiti kada će BiH postati članica NATO-a. Javnost mora znati da je Dodik igrač zapada, bio i ostao, dašak svježine na Balkanu kako ga je zvala Medlin Olbrajt krajem 90-ih kada su ga Amerikanci i NATO tenkovi na silu dovodili za premijera, smjenjujući legitimnog predsjednika Nikolu Poplašena. Dodik uvijek radi u interesu zapadnih sila koje su nam tradicionalno nenaklonjne, prije svega Velike Britanije i SAD-a, a zauzvrat one mu dozvoljavaju da povremeno izvodi predstave za narod, busa se u prsa, daje teške izjave i glumi patriotu, kako bi se narod lakše prevario i bio u zabludi, a on kao „patriota“ lakše odradio prljavi posao, uveo BiH u NATO na mala vrata, sistemataski razorio Republiku Srpsku, finansijski, privredno, demografski i moralno, pretvorio je u prezaduženu i praznu ljušturu, savremenu koloniju.

Srpsko ujedinjenje: U kakvim su relacijama i da li tijesno sarađuju Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i Milo Đukanović?

Nebojša Vukanović: Đukanovića, Vučića i Dodika sam nazvao „balkanskim trijumviratom“, i mnogo je sličnosti u apsolutističkoj vladavini ove trojke savremenih despota. Svi su pravili velike zaokrete, Milo Đukanović se od srpskog nacionaliste koji mrzi šah zbog Hrvata i šahovnice, koji je obilazio svoje vojnike na položajima oko Dubrovnika, pretvorio u velikog evropejca i Crnogorca koji zatire sve srpsko. Dodik se od daška svježine Medlin Olbrajt i velikog kritičara Radovana Karadžića pretvorio u tobože velikog srpskog nacionalistu, a Vučić od radikala koji se borio za „Veliku Srbiju“ do Karlovca i Karlobaga, koji je prijetio ubijanjem 100 muslimana za jednog Srbina, mutirao u pacifistu i građanskog političara koji je za „istorijski dogovor“ sa Albancima i tiho priznanje nezavisnosti Kosova. Sva trojica su postali igrači zapada, sa puno hipoteka i afera iz prošlosti, ucijenjeni i slušaju šta im mentori kažu, međusobno sarađuju i igraju dogovorene igre iza kulisa,  a sa druge strane pričaju lažne patriotske priče kako bi lakše manipulisali neobrazovanim i lakovjernim. Milo je glavni ideolog, najduže vlada, i on je stvorio sistem sigurnih glasova i kontrole izbornog procesa, koji su Dodik i Vučić do detalja kopirali, a nakon Crne Gore, vjerujem da će i Vučić i Dodik, kao i Milo, uvesti BiH i Srbiju u NATO na mala vrata, jer im je to predstojeći najvažniji dodatak. Sva trojica imaju uspješnu braću i članove porodice koji zarađuju milione, dok su oni „skromni“ i tobož se bore za svoj narod. Sa ovom trojkom srpski narod je u cijelom regionu pao na koljenima, društvo je kriminalizovano, moral potpuno srozan, ugušene slobode, osnovna ljudska i građanska prava, mediji strogo kontrolisani, a narod podijeljen u dvije kategorije, mali broj privilegovanih i bogatih bliskim vladajućoj oligarhiji, te brojnu i obespravljenu sirotinju. Vrijeme će pokazati da su oni najveće nesreće za svoj narod i građane.

Srpsko ujedinjenje: Da li je težnja Milorada Dodika da izdvoji Republiku Srpsku iz BiH, iskrena?

Nebojša Vukanović:  Milorad Dodik nikada nije imao namjeru da odvoji Republiku Srpsku, provede referendum o nezavisnosti i ujedini Srpsku sa Srbijom. On je 2006. godine došao na vlast pričom i referendumu i nezavisnosti, istu priču je ponavljao u više navrata pred izbore manipulišući ljudima, a čak je 2015. godine na Kongresu svoje partije SNSD usvojio Deklaraciju o nezavisnosti i razdruživanju Republike Srpske od   BiH do 2018. godine. On samo priča, a ništa suštinski ne radi. Svojim sramnim izjavama i istupima u javnosti samo je obesmislio referendum i priču o nezavisnosti, jer je ona potegnuta u više navrata, vođene su skupštinske rasprave, usvajane Deklaracije i Rezolucije, koje su pretvorene u mrtvo slovo na papiru jer nikada ništa nije sprovedeno, Narodna skupština Republike Srpske čak je donosila Odluku o ukidanju Suda i Tužilaštva BiH, koje je prethodno nametnuo visoki predstavnik u BiH, pa su Odluke pola godine stajale u ladici, a Dodik ih naknadno stavio van snage kad su mu stranci i mentori sa zapada zavrnuli ruku, pa je Narodna skupština Republike Srpske ponižena jer je primorana na povlačenje i poništavanje svojih odluka. Dodik je beskrupulozni makijavelista i manipulator, klasični mandžurijski kandidat i komprador, marioneta u rukama stranaca, koji uništava svoj narod i državu, i koji je spreman da uradi sve kako bi opstao na vlasti.

Srpsko ujedinjenje: Koji su dometi ekonomske politike SNSD-a u Republici Srpskoj? Šta nije dobro, a šta je za pohvalu?

Nebojša Vukanović:  Životni standard građana Republike Srpske danas je mnogo lošiji nego kada je 2006. godine Dodik po drugi put došao na vlast. Dodika je početkom 2006. godine dočekao suficit u budžetu, sva javna predzeća su bila „očišćena“ od dugova i pozitivno su poslovala, a na računu je imao višak od 2 milijarde maraka od privatizacije Telekoma i Naftne industrije Republike Srpske. On je uspio sve da potroši, da nas zaduži za još nekoliko milijardi maraka, a da nije uradio ništa vrijedno pomena jer su svi novci završili kod dvorskog neimara Slobodana Stankovića i drugih tajkuna, koji su dobili unosne poslove na gradnji puteva, vladinih zgrada, rezidencija i luksuza Ništa nije uloženo u privredu, razvoj i otvaranje radnih mjesta u realnom sektoru. Samo u poslednjih nekoliko godina propale su dvije banke, Bobar banka i Banka Srpske, zbog kriminala i izvlačenja novaca, izgubljeno je 400 miliona maraka, a niko nije odgovarao. Propale su i Robne rezerve Srpske, apsolutno sva javna preduzeća posluju negativno, dug Fonda zdravstva i PIO-a dostiže 2 milijarde, budžet se održava od MMF-a, Svjetske banke, emisije obveznica, trezorskih zapisa i kredita. Sistem je pred potpunim kolapsom i pitanje je kada će sve puknuti, a Republika Srpska završiti u bankrotu.

Srpsko ujedinjenje: Da li su istočni i zapadni dio Republike Srpske kompaktni, u ekonomskom i političkom pogledu? Kakav je Vaš utisak o budućnosti RS?

Nebojša Vukanović:  Zvornik je granica, i južno od Zvornika, istočni dio Republike Srpske, koji je bogat šumom, rudama, proizvodi 75% električne energije i ima brojne prirodne resurse, je zapostavljen, putevi su očajni, građani se masovno iseljavanju, dok je zapadni dio, od Bijeljine do Prijedora, i Laktaša, ispresjecan mrežom auto-puteva, željezničkih pruga i dobrih magistralnih puteva, tamo završava najveći dio vladinih investicija. Dodik je iz Laktaša, nepravedno je zapostavio istočni dio Srpske jer je na njemu manje stanovnika, i nažalost velike su posledice maćehinskog odnosa Vlade i velikog zaostatka u razvoju istočnog dijela Republike Srpske, prostora od Bijeljine do Trebinja.

Srpsko ujedinjenje: Kakva je budućnost opština sa srpskom većinom u Federaciji BiH: Grahova, Drvara, Petrovca…?

Nebojša Vukanović:  Nedavno sam bio u Grahovu, malom mjestu na granici sa Kninom i Hrvatskom u kome su do rata Srbi činili 90% stanovništva, i nažalost ovo malo mjesto izgleda danas kao da je 1995. godina i da je rat tek završio , dok je nešto bolje stanje u Drvaru i Petrovcu, a slično u Glamoču. Srbi su građani drugog reda u Federaciji BiH, posebno u hrvatskim kantonima, a vlasti Srpske i Srbije malo su učinile na masovnijem održivom povratku stanovništva. Jasno je da su većinski Hrvati i Bošnjaci tiho opstruisali masovniji povratak Srba u Federaciju BiH, posebna mjesta u kojima su do rata Srbi činili većinu stanovništva. Potrebno je pored obnavljanja kuća investirati u privredu, razvoj sela, kako bi se narod, prije svega mladi, zadržali na tom području.

Srpsko ujedinjenje: Poznat ste kao žestok kritičar bivšeg episkopa zahumsko – hercegovačkog Grigorija. Šta, kao Hercegovac, mislite danas o vladici Grigoriju, a šta o aktuelnom episkopu Dimitriju?

Nebojša Vukanović: Vladika Grigorije se veoma otvoreno bavio politikom, prvo oštro kritikovao, a potom hvalio Dodika kada je došao na vlast, od toga imao veliku materijalnu korist, i politika je bila uzrok varnica i sukoba, jer je Grigorije pokušao da sputa i uguši svaku kritiku na Dodikov račun i napadao je opoziciju i novinare koji su pokušali skrenuti pažnju na zloupotrebe i maćehinski odnos vlasti prema Hercegovini. To ga je na kraju koštalo premještanja u Njemačku, a i sada vidite da je Grigorije aktivni učesnik političkog života, da nakon smjene kritikuje oštro Vučića. Smatram da Crkva i politika trebaju biti odvojeni, i da se vladike trebaju oglasiti samo kada su u pitanju ključna nacionalna pitanja, a nikako učestvovati u dnevnoj politici i međusobnom prepucavanju partija. Vladika Dimitrije je potpuno drugačji, ne interesuje ga politika, novac i moć, istinski je duhovnik i vjernik, i smatram da je velika stvar što je jedan ovakav vladika, skroman podvižnik sa velikim moralnim kredibilitetom, izabran za hercegovačkog vladiku.

Srpsko ujedinjenje: Kakav je Vaš stav povodom Sutorine, odnosno mogućeg izlaska Republike Srpske (BiH) na more, na području aktuelne opštine Herceg Novi?

Nebojša Vukanović:  Trebinje je imalo izlaz na more do 1947. godine kod Sutorine, i danas bi bilo od velikog značaja da je takva terirotijalna organizacija ostala i da Republika Srpska ima mali izlaz na more, ali nakon naivne odluke Đure Pucara, Vlada Šegrta i tadašnjih komunističkih moćnika, sada je sve gotovo. Herceg Novi je nama najbliži grad, to su naša istinska braća, uvijek kad odem u Novi osjećam se kao kod kuće, i vjerujem da će proći ova teška vremena i da ćemo ponovo, nakon promjene vlasti i integracija, putovati do mora bez granica i zadržavanja.

Srpsko ujedinjenje: A kakav je Vaš odnos, kao Hercegovca, prema dijelu Stare Hercegovine, koji danas pripada avnojevskoj Crnoj Gori?

Nebojša Vukanović:  Studirao sam i diplomirao u Nikšiću, to su možda najljepše godine, imam puno prijatelja u Crnoj Gori i Staroj Hercegovini, mi smo braća po krvi koja imaju isto porijeklo, imena, prezimena, krsne slave, narodnu nošnju i običaje, mi smo jedan narod i naravno da je taj odnos kao sa braćom.

Srpsko ujedinjenje: Šta sugerišete Srbima na tom i preostalom području današnje Crne Gore?

Nebojša Vukanović:  Nažalost, komunisti su 1945. bacili zlu krv stvarajući novu vještačku crnogorsku naciju, dijeleći postepeno braću, kumove i prijatelje, što danas ima velike posledice jer se mnogo pravoslavaca ne osjeća Srbima, odriču se Njegoša, kralja Nikole, Svetog Vasilije Ostroškog i Tvrdoškog. Proći će i ova teška vremena vladavine najgorih i unutrašnje okupacije, nestaće vještačke podjele i vratićemo se svojim korjenima, samo treba biti strpljiv, izbjegavati sve sukobe i podjele, a kad padne režim Mila Đukanovića i maske, narod se oslobodi ucjena i pritiska, ponovo ćemo biti braća, što i jesmo, bez obzira da li se neko osjeća kao Srbin ili Crnogorac, bitno je da znamo svoju istoriju i porijeklo, ne odričemo se svojih predaka.