palpal

Novi Zakon o radu ili Uredba o robovima i robovlasnicima

robovi.jpg

Zakon o radu, Uredba o robovima i robovlasnicima

Republika Srpska bi uskoro trebala da dobije novi Zakon o radu, koji će biti kopija onog koji je usvojen Federaciji. Iako je jedna od najslabije plaćenih u Evropi, malobrojna preostala radnička klasa ipak izgleda ima i previše prava, pa je država odlučila da ih redukuje. I dok je prosječna plata u Norveškoj 4 500, u Francuskoj 2 500, kod nas je svega 420 evra. Radnici u Norveškoj rade 7,5 sati dnevno, maksimalno 40 sati nedeljno, i sa navršenih 30 godina života imaju pravo na minimalno 30 radnih dana godišnjeg odmora. Kod nas bi uskoro trebalo da se radi i do 60 sati nedeljno za minimalac od 185 evra.
Da bi se radnici uskoro mogli pretvoriti u robove govori primjer tekstilnih radnica iz Bileće. Već skoro godinu dana one uporno traže da im Vlada kao poslodavac isplati bar minimalac, ali umjesto njega u pojedinim mjesecima dobijaju tek 50 do 100 maraka. Kulučenje, poniženje i izrabljivanje je blag izraz, i eksploatacija tekstilnih radnica mnogo je sličnija položaju rimskih robinja.

Savremene robinje su žrtve kriminalne i korumpirane Vlade i nakaradnog sistema u kome živimo. Bivši direktor i predsjednikov savjetnik prebacio više od 1 500 000 maraka na račun svoje privatne firme u Njemačkoj, a potom naprasno nestao. Umjesto da država raspiše potjernicu, uhapsi prevaranta i pokuša da vrati dio otetog novca, na optuženičkoj klupi i saslušanju u policiji završile su radnice koje su samo tražile svoja prava. Zbog obustave rada 40 radnica je dobilo otkaz i prekršajne prijave, a zastrašivanje i represija se pojačavaju. Ako su po važećem Zakonu o radu vladini službenici mogu da se ovako bahato ophode prema radnicima, treba se zapitati kakva će tek imati mogućnosti i ovlaštenja kada se usvoji novi liberalni reformski zakon?

U skladu sa nametnutim pogubnim neoliberalnim načelima koje države pretvaraju u kolonije a narod u robove i sirotinju, vlastodršci su prethodnih godina kriminalnom privatizacijom i beskrupuloznom pljačkom i otimanjem resursa potpuno osiromašili i unišili cijelu naciju stvarajući malobrojnu kastu bogatih i armiju siromašnih. Ako bez otpora obespravljenih bude usvojen novi Zakon o radu, koji se slobodno može nazvati Uredba o robovima i robovlasnicima, biće zakovan i poslednji ekser u mrtvački sanduk ostataka nekadašnje radničke klase. Eksploatacija će biti nemilosrdna, a u javnosti će se stvoriti takav ambijent da će se srećnicima smatrati oni radnici koji pored hljeba i mlijeka jednom sedmično budu u stanju kupiti i neku konzervu.

Iako se Zakon u Federaciji smišljeno usvaja bej najave tokom ljeta i sezone godišnjih odmora, radnici su bar pokušali da pruže neki otpor. Pitanje je da li će usvajanje novog Zakona o radu u Republici Srpskoj proći bez organizovanog otpora i masovnih protesta, i da li će vlast ponovo pokazati da je slomila kičmu potlačenoj naciji? Stotine firmi je opljačkano i uništeno, desetine hiljada radnika su ostale bez posla a da niko nije ni pokušao da se suprostavi mafiji koja je sistematski uništavala sve pred sobom. Pretvorili smo se u egoiste koji gledaju isključivo lične interese, neosjećamo tuđu patnju i bol, i bunimo se tek kada postanemo žrtve korumpiranog sistema. Zbog toga se i nalazimo u ovakvoj situaciji, i teško se može očekivati bilo kakav napredak dok se stvari korjenito ne promijene.
Norvežani ne bi bili najdugovječnija nacija i uživali u visokom platama i lagodnom životu da su za vođe birali korumpirane i neodgovorne političare. Zato se treba prisjetiti velikog Orvela koji je davno napisao da narod koji svjesno izabere korumpiranu vlast nije žrtva već saučesnik.

Nebojša Vukanović