Nove blokade efikasnih sudova

Iako je stalno na meti kritike, naš pravosudni sistem nekada zna biti zadivljujuće efikasan. I sam se nekada divim kako naše čestite i prvedne sudije znaju biti brze u rješavanju nekih prioritetnih predmeta i suzbijati opasan kriminal i prestupe.  To potvrđuje i činjenica da je Osnovni sud u Trebinju samo u jednom predmetu za 7 dana donio dva Rješenja o blokadama  koji mi se otima nešto više od 2000 maraka. Prvo me je pravedni Sud kaznio sa 1000 maraka jer se nisam javno ponizio i uputio izvinjenje Ljubu Vukoviću što je napravio 24 miliona maraka gubitka HET-u kao finansijski direktor, a potom mi je oteo nešto više od 1000 maraka zateznih kamata i kazni jer sam duševne boli Ljubu Vukoviću platio sa nekoliko mjeseci zakašnjenja zbog Žalbe upućene Vrhovnom sudu, koji je nije ni razmatrao jer je vrijednost spora manja od 30 000 maraka.

Sudovi su tako brzi i efikasni da su već, par mjeseci od podnošenja Tužbi, zakazali ročište po Tužbama Luke Petrovića i Grigorija Durića, a čestite trebinjske kadije očito žele da brzim presudama sačuvaju povrijeđene duše naših moćnika.  Samo jedno pitanje u intervjuu, koje je Sud ocijenio sugestivnim, koštalo me je skoro 9 000 maraka, i vjerovatno sam prvi novinar u svijetu koji je kažnjen zbog postavljenog pitanja sagovorniku? Gdje se to još u svijetu ljudi oštro kažnjavaju i otima im se imovina zbog jednog postavljenog pitanja? Gdje se to još neko kažnjava, i čak prisiljava na javna poniženja, zbog istine, jer je i sam Ljubo Vuković na suđenju javno priznao da mu kćerka Milica u Londonu ima stan i firmu „Vuković kapital LTD“

Sudu su dostavljeni brojni dokazi o vlasništvu kompanija, što se lako može proveriti, ali kadija Milena Kundačina za to puno ne mari, jer je njen zadatak očito da štiti moćnike a ne pravo, pravdu i istinu. Milijarde su pokradene i niko nije odgovarao, ali zato se progone protivnici režima zbog istine i nezgodnih pitanja koja se postavljaju  u javnosti.

Moram priznati da sam donekle ponosan na činjenicu da imam više procesa nego ijedan kriminalac i prestupnik u istoriji Hercegovine, i da se digla kuka i motika da me tuži i pokuša oteti imovinu. Desetak sporova je završeno, većinu moćnika sam potukao sam bez advokata, a desetak tek treba da počne. To je pokazatelj da ipak nešto vrijedim i da se režim očito jako boji istine. Vjerujem da moćnici sada uživaju u otetim novcima i pirovim pobjedama, ali moraju biti svjesni da se najslađe smije onaj koji se zadnji smije. Možda bi im za nauk mogao poslužiti nekada gordi Grigorije, koji se hvalio kako jako voli da me tuži i otima novce, ali na kraju ipak sa suzama u očima teška srca poražen napušta Hercegovinu i odlazi u „daleku hladnu zemlju“ Njemačku.

 

Nebojša Vukanović