Radi li Slavko u Dodikovom interesu

Radi li Slavko u Dodikovom interesu

U svojim javnim nastupima gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević već duže vremena iznosi teške optužbe i kvalifikacije na račun predsjednika RS Milorada Dodika, a iako je aktuelna vlast prepuna afera i mnogobrojnih hipoteka, optužbe su često paušalne, površne, neuvjerljive i neutemeljene. To su najbolje može vidjeti na famoznom primjeru "Nimani" gdje je Slavko na vandredno zakazanoj konferenciji za novinare dao dvodnevni rok predsjedniku da kaže kakve je imao veze u prošlosti sa porodicom Nimani i albanskom mafijom sa Kosova, a nakon što je Dodik rekao da se ne obazire na gluposti "trebinjskog smora" Slavko je ostao nijem i javnu obznanu veze predsjednika sa kosovskom mafijom ostavio za neku drugu priliku.
Možda je Dodik preko albanskog podzemlja oprao na desetine i stotine miliona maraka, ali ovakav i slični Vučurevićevi istupi, nepotkrijepljene i neargumentovane optužbe kod većine stanovništva vrlo često mogu da stvore potpuno suprotan efekat od očekivanog. Kada bi se detaljno analizirao rad, javni istupi i postignuti rezultati trebinjskog gradonačelnika u prvoj godini vladavine prijestonicom turizma, vrlo lako bi se moglo doći do zaključka da je Vučurević najviše radio u Dodikovom interesu.
Površno sumirajući prvu godinu rezultati koje su postigli Vučurević i koalicija koju on predvodi dolazi se do poražavajućih i katastrofalnih rezultata. Osim popravljanja fasade na tunelu Starog grada i stadionu malih sportova u Bregovima, radovima vrijednim desetak hiljada maraka, za godinu dana nije urađeno apsolutno ništa drugo iako je kroz budžet potrošeno astronomskih 24 000 000 maraka. Iako je i prije izbora Trebinje imalo najglomazinu administraciju u odnosu na broj stanovnika u Republici Srpskoj, Vučurević je u malu gradsku kuću i javna gradska preduzeća i ustanove bez konkursa i zakonskih procedura natrpao još 50-ak partijskih aktivista, odbornika, rođaka, kumova i prijatelja. Zbog toga su izdvajanja za bruto plate iz budžeta povećana za 12% u odnosu na prethodnika, a od 10 do 27% procenata povećana su i izdvajanja za stručno usavršavanje, smještaj, putovanja i ostale najsumnjivije stavke za ispumpavanje para u budžetu. Iako su osnovni prihodi značajno smanjeni, drastično su povećani nepotrebni rashodi, pa pored 3 500 000 maraka kredita (sa kamatama 5 000 000), grad ne prestaje da prodaje svoju imovinu kako bi zakrpio budžetske rupe i povećanu potrošnju. Za godinu dana nije bilo nijedne investicije i zapošljavanja radnika u realnom sektoru, a preglomazna administracija je paralisana i uprkos dolasku menadžera i savjetnika institucije ne funkcionišu. Na suprot predizbornim obećanjima položaj penzionera i socijalno ugroženih kategorija nije se ni najmanje poboljšao, a za razliku od svog prethodnika, koga su zbog uspješnog ispiranja mozga sirotinji prozvali "bensendin", Vučurević je svom zamjeniku prepustio prijeme građana i nije imao čak ni vremena da sasluša njihove probleme i pokuša da im pomogne.
Od namještenog tendera i skandaloznog uvođenja gradskog prevoza svi poslovi sa gradom su namješteni, a umjesto jednih angažovane su druge dvorske firme. Osim besmislenih bratimljenja sa gradovima za koje nije čula većina građana, pogranično Trebinje nije iskosistilo veliki potencijal i mogućnosti, nije se otvorio i uspostavio konkretnu saradnju sa susjedima. Umjesto toga gradonačelnik kao konfliktna ličnost nije iskoristio nijednu priliku a da ne otvori neki novi nepotreban sukob, napadne, izvrijeđa i ponizi svakog ko mu nije po volji.
Vučurević svojim istupima nije naškodio samo sebi, već i svojoj partiji i šefu Mladenu Ivaniću jer je pokazao na djelu kako društvo uređuje PDP, i kakvi su poražavajući rezultati njihove uprave. Iako je sve partijske resurse uložio u Vučurevića, njegovu kandidaturu i kampanju, Ivanić nema nikakvu kontrolu nad svojim kadrovikom. Novim uvredama i suludim izbacivanjem NDP-a iz koalicije Vučurević je postigao novi autogo na domaćem terenu, i polako počeo da otvara front sa rovitim Draganom Čavićem. Zbog svega ovog stranački lider i doktor ekonomskih nauka teško može pronaći opravdanje za pogubnu politiku i loše rezultate u Trebinju.
Osim nekolicine najbližih saradnika i partijskih drugova koji su imali neku ličnu korist, vjerovatno je vrlo mali broj građana koji nije razočaran, koji je zadovoljan novom vlašću i dao joj prolaznu ocjenu. Iako to na prvi pogled mnogima izgleda ludo, velikih razloga za zadovoljstvo ima predsjednika SNSD-a Milorad Dodik jer je svjesno ili nesvjesno Vučurević najviše radio u njegovom interesu. Vučurević je oko sebe okupio gotovo sve stranke koje se u ovom trenutku predstavljaju opozicijom, predvođene PDP-om, SDS-om, radikalima, naprednjacima, NDP-om, NSP-om, i sve one će na određeni način snositi odgovornost i biti potopljene zbog stanja i loših rezultata u Trebinju. Nakon raspada koalicije veoma je upitno do kada će Vučurević imati potrebnu većinu u gradskoj skupštini jer će sada teško moći da ispuni sve dodatne ucjene i zahtjeve "presudnih" odbornika. Ukoliko Vučurević ostane na funkciji do narednih izbora Dodik će sigurno uzeti za primjer Trebinje i reći glasačima šta dobijaju kada on ode sa vlasti - nova zaduženja, rasprodaju, povećanje administracije, troškova, smanjenje investicija i radnih mjesta, haos i paralisanje sistema... Ukoliko Vučurević prema očekivanjima nastavi sa suludom politikom i konfliktima vrlo lako bi mogao ostati bez podrške koalicionih partnera, a tek onda Dodik i SNSD bi imali mnogo razloga za zadovoljstvo. Zbog toga bi trebalo razmisliti ko u cijeloj situaciji ima najviše koristi, i ko svjesno ili nesvjesno u čijem interesu radi!

Nebojša Vukanović

Prijavi se da dobijaš vijesti na Facebook profilu. Klikni na LIKE dugme ispod

ˇ

----------KRAJ