Vaspitanje i podanički mentalitet

Vaspitanje i podanički mentalitet

Šuti! Uklapaj se! Priobuj se! Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara! Umiljato janje dvije sise sisa... Djeca koja se odgajaju i rastu sa ovakvim nakaradnim poslovicama, koji se uče da budu poslušni i ne suprostaljaju se moćnicima, moraju postatati podanici koji će lakše napustiti svoju kuću, porodicu i ognjište nego se suprostaviti nepravdi i tiraniji. Podanički mentalitet, strah od moćnika i nepoznatog, spremnost da trpimo najveća poniženja i nepravde jedan su od najvećih problema našeg društva. Prosto je nevjerovatno da smo se od velikih ustanika, buntovnika i hrabrih boraca koji su se vijekovima borili za slobodu i protiv mnogo jačih neprijatelja pretvorili u poslušne robove koji ćute i trpe. Čak i u vrijeme najtvrđe komunističke diktature, OZNE i Golog otoka bilo je otpora, disidenata pa čak i masovnih studentskih demonstracija koje su se suprostavljale jednoumlju, strahovladi i nepravdi.

Vjerovatno da se na prste jedne ruke u nekoj školi i mjestu mogu nabrojati roditelji i nastavnici koji su djecu upoznali sa „Prkosnom pjesmom“ Dobrice Erića. U mojoj generaciji mnogi smo već sa desetak godina napamet znali guslarsku pjesmu o pogibiji popa Mila Jovovića ili „Bokeljev san“ Đorđija Koprivice, dok danas većina djece nije ni čula za pola Mila i mnoge srpske junake iz prošlosti. Umjesto na epovima o junacima, herojskim podvizima, oslobodilačkoj borbi i tradiciji iz prošlosti, mladi se nažalost vaspitavaju i odrastaju uz narodne poslovice koje promovišu i podstiču poslušnost, trpljenje nepravde, poniženja, podilaženja.

Loš obrazovni sistem, posledice brojnih tiranija iz prošlosti, uspomene na Goli otok i obračune sa disidentima, velika uloga ostataka stare UDBE, sistematsko gušenje slobode medija, negativna selekcija, napredovanje najgorih i odlazak najsposobnijih i najobrazovanijih, polako su nas pretvorili u armiju beskičmenjaka i podanika. Prosto je nevjerovatno da ljudi dožive velike lične nepravde, uvrede, ucjene i poniženja, budu istjerani sa posla, dovedeni na rub egzistencije, primorani da napuste rodni grad, porodicu i državu a da ne pokušaju da pruže bilo kakav otpor i suprostave se tiranima.Uprkos velikom prirodnom bogatstvu mi smo najveća bijeda u Evropi, nalazimo se na samom dnu po svim parametrima kojima se mjeri kvalitet života, stepen osnovnih ljudskih prava i sloboda, ali uprkos tome uporno ćutimo, trpimo nepravdu i pokušavamo da se uklopimo u nakaradni sistem i u opštoj anarhiji ostvarimo neku sitnu kratkotrajnu korist koja će nas skupo koštati.

Gdje je nestao naš prkos, revolucionarni duh, borba za pravdu, bolje i pravednije društvo? Kako smo se od junaka pretvorili u velike kukavice i beskičmenjake? Zašto smo dozvolili da nekolicina slabića opljačka i porobi cijeli narod? Mnogo je pitanja koja traže odgovore, ali sigurno je da problem podaničkog mentaliteta traži studioznu analizu i preduzimanje brojnih mjera, od vaspitanja, obrazovanja do nove organizacije i funkcionisanja države, kako bi se ispravile anomalije i devijacije u društvu. Ail prvi i osnovni preduslov je postojanje političke volja, želja političke elite na vrhu da napravi pravednu pravnu državu koja će počivati na jakim institucijama i poštenim službenicima, depolitizaciji sistema, državi koja će štititi obespravljene i sirotinju, vraćati norme i barijere unutar državnog sistema koje neće moći svako da preskoči, i polako povratiti vjeru ljudima da se nakon dužeg vremena propadanja i ovdje može živjeti normalno životom dostojnim čovjeka 21-og vijeka.

Nebojša Vukanović

Prijavi se da dobijaš vijesti na Facebook profilu. Klikni na LIKE dugme ispod

ˇ

----------KRAJ